Sean the Emigrant mi je poslao mail o subotnjim nemirima u Dublinu. Meni situacija o irskim neredima nije baš bila jasna, pa sam dan i provela u određenoj dozi nemira, jer nisam znala tko s kim, zašto i kako Sean the Emigrant u tome svemu. Ali dobila sam njegov razoružavajući mail, koji mi je raščistio neke stvari.

''...Strašne nemile scene koje su se u subotu odigravale na ulicama ovog kozmopolitskog i naprednog grada nisu viđene sve od 20ih godina prošlog stoljeća, kad su Irci pobijedili u ratu za nezavisnost, i oslobođenje od Britanije, pod čijom su sjenom ipak ostali narednih, dugih gotovo 75 godina. Inaće takve scene su već desetljećima maltene svakodnevica na obližnjem Sjeveru, granica (nevidljiva golim okom) je samo 60ak kilometara, i iako je više nema, jer su i Irska i Britanija danas dio Schentgena, do prije samo 10 godina je bila jedna od najtvrđih granica na svijetu, ravna onoj između recimo Izraela i Egipta. Malo koji mjesec na Sjeveru prođe bez izgreda, bačene bombe, nasilja ili gorećih automobila, napade čiju odgovornost uglavnom preuzima IRA, kojoj iz godine u godinu popularnost nezaustavljivo pada, jer mladi ipak shvaćaju (pogotovu u Irskoj) da je život prekratak da bi ga se provelo u mržnji nasljeđenoj od prošlih generacija, i više zagovaraju mirna i politički stabilna rješenja nego nasilje i primitivizam koje nasilje i mržnja sa sobom nose.

Mirni marš Unionista, tj. Britanaca iz Sjeverne Irske, protestanata, za koji su uredno od Irskog nadležnog ministarstva izhodili dozvolu, i čija je poruka trebala biti ona u kojoj se moli zaustavljanje nasilja koje je odnijelo stotine života i nanosi štetu i dalje, nikada nije prenešena prošle Subote, jer je marš ipak zaustavljen i oko tisuću ljudi koji su ga trebali promarširati, te su zbog toga doputovali autobusima iz svih gradova Sjeverne Irske, vraćeni su u te iste autobuse zbog opravdanog straha da bi se nasilje pretvorilo u pakao i da bi životi bili izgubljeni.

Trebao je to biti prvi takav marš u Irskoj jer na prijašnje pokušaje zagovaranja pomirbe od strane sjevernjaka, Irska vlada nije imala sluha. Zadnji je zatražen, i odbijen prije 5 godina, iako su oni u Sjevernoj Irskoj praksa, o njima se ovdje u Irskoj, Dublinu malo govori i zna, jer je dosta velika cenzura irskih medija prema događajima sa Sjevera, kojeg ipak s pravom svojataju (pripojen Britaniji silom, 1922., mislim), ali isto tako njegovo protestantsko stanovništvo preziru.

Dakle, kada je odlučeno da marša neće biti, tj. kad su vlasti napokon shvatile koje bi razmjere nemiri mogli poprimiti kad bi se marš Sjevernjaka održao, okupljena domaća dublinška masa sastavljena uglavnom od lokalnih propalica, pijanica i vandala, a ne pripadnika Seinn Feinna (političkog krila IRE) kako se prvo mislilo, odlučila je svoj bijes i žeđ za nasiljem i krvi iskaliti na izlozima trgovina, na policiji, na civilima i na svemu što im je došlo pod šake i noge.

Marš je trebao početi na O`Connell streetu, najprometnijoj Dublinskoj ulici, prepunoj trgovina i restorana, koja je subotom meka za megapotrošaćko irsko društvo, ali i na kojoj upravo traju radovi na cesti i rubnjacima, te je neoprostiv previd irske policije tamo planirati početak jednog takvog prosvjeda, a na njih je kasnije, kada su Unionisti već pobjegli, bacano sve što se razularenoj masi našlo pod rukama, a materijala nažalost nije manjkalo, od cigli, kamenja, šipki, do molotovljevih koktela, petardi i raketa. Jednom rječju, užas.

Dugo će se još u medijima vući repovi tko je kriv za incidente, desetine ozljeđenih ljudi, spaljene automobile, i tražit će se krivci i ostavke i kazne, ali gorčina će ostati, jer svima je jasno da Sjeverna Irska više nikada neće biti pripojena majci Irskoj, i uzalud sve terorističke akcije i uzalud svo nasilje, prosvjedi i štrajkovi glađu, jer ja ipak mislim da treba naći mirno i politički zdravo rješenje koje će skinuti breme sa svake nove generacije koja se rađa na ovom prekrasnom otoku, i rasteretiti ih pitanja - jesi li katolik ili protestant. Ali s druge strane to je samo moje mišljenje, mišljenje mene, stranca, gosta na ovim prostorima...

A ovo je vrlo složena situacija kojoj se rasplet ne nazire, ali ga je ipak lakše čekati u ekonomski stabilnoj državi, s visokim postotkom obrazovanosti, gdje se za znanost izdvaja nevjerovatnih 2% GDP-a i gdje je postotak akademski obrazovanih građana iza svemirskog Japana najviši na svijetu, i gdje policija ne nosi oružje ni palice niti te ima pravo legitimirati bez valjanog razloga, i gdje je porez na biznis 12% u usporedbi sa britanskih 40, ili recimo hrvatskih 34%, i upravo su te stvari stvarni pokazatelj kakvi su Irci i koliko su više sposobni raditi i stvarati, nego paliti i mrziti. Ne zovu ih neopravdano Keltski Tigar...''