Zašto se kod Anuk uvijek ispražnjavaju crijeva?
Moje poznanstvo s njom traje 10 godina. Moje poznanstvo s njenim stanom zadnjih par. Ima nešto u njemu i njoj. Davnih dana smo konstatirali da se mi kao društvo preklapamo i klapamo preko nje. Ona uvijek kaže, zato što je tako prokleto senzibilna pa nas sve mora držati na oku. I ta teorija drži vodu.
Kad uđeš u taj njen stan, uvijek te obujmi gostoprimstvo. Pa makar se doma jedva natjerao da opereš suđe, kod nje je to nešto što ćeš sigurno napraviti, mada rijetko, jer je uredna osoba. Bezbrojno puta smo se našli za njenim šankom, jela preko stola, vrsna je kuharica, vrsno eksperimentira, na nama je bio zadatak da se pojavimo i da ponesemo cugu. Ili dvd, ili knjigu, il daj donesi cigarete, ne da mi se do grada. Pa kad uđeš, vidiš Edomira (pas) na tepihu i Tušicu (mačka) na krevetu i svojedobno Milana na zidu (pauk) koji je misteriozno iščeznuo, pa se opet pojavio. Jučer je pokušala reanimirati muhu. Teški je empatičar.
I kad uđeš kroz ta vrata, ona te vjerovatno neće ni skužiti od prve jer je u sobi, namješta mjuzu na kompu, samo ćeš ju čuti kako tečno pjeva Laura non ce, mada nema pojma o talijanskom, pa preskače na Rambo Amadeusa, i zoom zoom na Saint Germain. Ona me zapravo i potakla na pisanje bloga, mada joj je Internet strani pojam. Ima komp, ali ju net previše ne jebe. Nema ga. Tako da joj ja printam svoje postove.
No, ima jedna stvar u njoj koja je rijetka kod osoba. Ona zrači pozitivom. U kombinaciji s izvrsnim humorom, ti se nađeš upacan u gušt. Trajno stanje. Pa valjda od sve te ugode, atmosfere, meškoljenja po leđima, svima metabolizam brže proradi (nekima već s vrata i rijetki se ne pronađu u ovoj priči), i onda brže bolje ka wcu.
Tako ako se tko nađe kod Anuk, uz prethodnu pripremu trbušnih mišića, da izdržite smijeh, ponesite i toaletni papir, da vam ak šta ispadne, imate s čim obrisati, a ispast će vam u svakom slučaju, a vjerujte mi, ako to ne napravite sad, red iza vas je podugačak. I svatko sa svojom rolom Zewe, Palome, ili onog neugodnog rozog, uredno čeka svoj red za dasku.
Idući put donosim Domestos. Zlu ne trebalo.
|