MindTaker-ova svaštara (u najmanju ruku...)
20.05.2006., subota
Pjesma dana
|
Pa kaj ste mislili da ću ovo zaboravit? Hehe.............. Shorty - Dođi u Vinkovce Tu sam sretan gdje čujem djevojačke pjesme ležim u sjeni hrača pijem hladnu vodu s česme pod pendžerom di snaši sviraju tamburaši, di se uprežu čilaši i znaju me svi salaši. di gori ona lampa i onaj đeram skripi, tu će mi duša skončat tu su mi dani lipi, i drag mi je kirvaj , sijelo, prelo i rakije vrelo gdje živim ko bećar pa me znade svako selo. Tu sunce polje kupa, tu mi je jedini dom, tu kosti mojih predaka sanjaju slatkim snom. Ne mogu to opisat, ne bi drugdje znao disat, od tuge bi umro da ne mogu žito mirisat. Da ne vidim svog šora ili svog sokaka prije nego sklopim oči još jednom prije mraka. Tu me napravio ćaća, tu me mater slova učila ako budem moro otić tu ću se vratit ja, gdje je moja njiva, moja šljiva, moga konja griva moja krv živa, gdje rijeka Bosut pliva i pale svijeće za heroje sto su ginuli za boje na ponos i čast imena Slavonije moje. I kad poželiš se ravnice dođi u Vinkovce. Sve moje ceste su davno zarasle, stojim na pragu vrata Hrvatske. Zovu te, zovu, ravni slavonske dođi u Vinkovce Veličam slike svete što sam slavonsko dijete od glave do pete pa mi iz grla pjesme lete rodnom kraju, mome milom zavičaju. Di me ljudi znaju, a zvijezde di ljepše sjaju. Di se nebo ljepše plavi di su osjećaju pravi i na najbolji mogući način di se slavi. Rakija grebe ko slama. Druga već ide sama niz grlo u vene svaki put kad pisma krene. To je moja Slavonija. To ti je moja ravnica, razigrani vranci svud okolo živa dica. Pa kad svirne tamburica ljepše od cvrkuta ptica lakše je prebolit pa onda postane sitnica. To ti je moja dika, svako drvo iz šljivika ljudska mašta ne bi mogla smisliti ljepših vidika. I kad ne bude me više, kad napustim tu idilu ljubit ću u raju prelijepu slavonsku vilu. Bogu smo dragi mi Hrvati, Pa ću molit da me vrati još posljednji put da gledam dok se žito zlati, a kad me opet gore vrati zahvalit ću Mu prvo što nam je dao komad zemlje što je za sebe sačuvo. I kad poželiš se ravnice dođi u Vinkovce. Sve moje ceste su davno zarasle, stojim na pragu vrata Hrvatske. Zovu te, zovu, ravni slavonske dođi u Vinkovce. Poštujem svakoga al se nikoga ne bojim osim dragog Boga jer je razlog što postojim, što me ima i živim da dičim se imenom tvojim. Nepokoreni grad na vratima Hrvatske stoji klize mi suze po licu dok slušam tamburicu. Kad prsti taknu žicu ne dirajte mi ravnicu. Al sinovi tvoji, Slavonijo, sad te paze i nikada vise tuđe noge neće da te gaze. Ginulo se prelagano previše mama je plakalo, predugo je raj na zemlji ličio na pakao. Palili su naše šume mi smo ih opet zasadili, rušili su naše kuće, mi smo ih opet izgradili. Ubijali su moj narod al smo ostali na svom, da branimo svoj dom jer volimo svoj dom. I vjerni domu svom kad sokolove zove Slavonija majka, pjevat će se riječi ove Ljubi svoje boje srce slavonsko je rakija u krvi jer volim ljude svoje dok svečana oda svira svetoj zemlji roda jer plaćena je krvlju dok se sanjala sloboda. I kad poželiš se ravnice dođi u Vinkovce. sve moje ceste su davno zarasle, stojim na pragu vrata Hrvatske. Zovu te, zovu, ravni slavonske dođi u Vinkovce... |
):