Negativna ljudska energija (2)
Čovjeka, kao i sve što se kreće, pokreće energija. Kad smo ljuti, bijesni, osvetoljubivi, ljubomorni, tužni, depresivni, čangrizavi - ta je energija negativna. Najprije za nas same, ali i za našu obitelj, naše prijatelje. Kad se prepustimo negativnim emocijama mi drugim ljudima crpimo energiju. Bez uvijanja: krademo im energiju. Naravno, da tada nastaje sukob, otvorena ili prikrivena agresija. O tome govori današnji nastavak jučerašnjeg posta.
U to vrijeme smo Dalija i ja polazile i neki tečaj osobnog razvoja, gdje su nas upućivali u tehnike energetske zaštite. Za razliku od mene, Dalija je revno vježbala tehnike zaštite u uvjerenju da joj stara majka, a vjerojatno i suprug, nenamjerno, ali ipak djelotvorno, crpe energiju. Svakako, dosta smo pažnje posvećivale analizi te teme. Ja sam sve više uviđala da je u mojoj obitelji bilo vrlo talentiranih ljudi za crpljenje energije, a posebno sam ponovo počela razmišljati o tome da je to bila moja draga i voljena, tada već pokojna majka. Ipak, sve su to još uvijek bile teme o kojima sam samo čitala. Nisam uspijevala pronaći i povezati sve konce te dramatične priče, niti sam ih htjela primijeniti na vlastitu situaciju, ali je priča ipak sazrijevala i dobivala sve čvršće konture. Iz nekog razloga, izgledalo mi je da ta tema mene zanima čisto teoretski, pa nisam baš marila za vježbe energetske zaštite. Ali, kako je moje opće zdravstveno stanje bilo sve gore, moj je uspavani mozak ipak počeo vrtjeti točkiće. Vidjela sam da su i dalje moje čakre gotovo stalno blokirane. Bilo je jasno da sam nenadoknadivo gubila energiju. Ali zašto, u kojoj komunikaciji, u kom odnosu? Životne okolnosti su već nekoliko godina izvrsne, ništa se nije promijenilo što bi pomutilo moj mir i zadovoljstvo, nije bilo novih osoba u mom okruženju, a ja naočigled propadam. Lice mi je posivjelo, kosa ostala bez sjaja. Počela sam se prisjećati davnih knjiga na temu rupa u auri putem kojih otječe energija. To je bilo to. Morala sam sebi priznati da sam uvijek imala loše simptome kad sam u blizini Dalije, a najgore kad sam s njom neprestano bila pet dana za vrijeme ljeta. Tada mi je već bilo redovito hladno kad bih bila s njom. Sve je upućivalo na nju. Budući da smo se zaista izvrsno razumjele i da smo obje izuzetno cijenile našu međusobnu iskrenost i otvorenost, čim sam nekako složila takvu misao da je uzrok mojih problema s njom u vezi, to sam joj i rekla. Naravno, ne na način da je krivim, jer se očito radilo o potpuno nesvjesnom procesu u kojem sam i ja nekako sudjelovala. Htjela sam da zajednički analiziramo situaciju na temelju svih spoznaja koje smo imale o energijama i psihičkim interakcijama i da to zajednički riješimo. Nisam se mogla oteti dojmu da je Dalija moje riječi ipak doživjela kao optužbu, ali je razgovor završio zaključkom da bi uzrok mojim problemima možda bio njen suprug, jer je ona bila prilično sigurna da on crpi i njenu energiju, ili, što je vjerojatnije, tvrdila je Dalija, da netko drugi iz moje blizine, ili obitelji, krade moju energiju. Nisam odbacila u potpunosti njene tvrdnje, ali nije bilo jednostavno shvatiti što se događa. Nisam htjela brzati sa zaključcima. Patila sam i dalje, a to me prisiljavalo da nastavim misliti o uzrocima i razlozima. Probale smo organizirati da se manje viđamo kod nje, a više kod mene ili u gradu, ne bismo li isključile njenog supruga iz situacije. Počela sam čitati knjige na temu psihičke obrane, koje su nudile tehnike vizualizacije zaštitnih energetskih omotača raznih boja i oblika i još razne druge obrambene mjere. Nije bilo efekta. Nije mi uspijevala obrana koja se preporučivala. Točno sam vidjela da nema efekta. Nisam znala s čime se borim. Na momente sam sama sebi izgledala paranoično. Nisam to htjela. Ali me moje nepromijenjeno loše stanje (upala raznih unutarnjih organa, pa sve češći leteći bolovi u brojnim kostima i zglobovima, loša probava i glavobolje, uz sve simptome prehlade svih dišnih organa) tjeralo da otkrijem razlog. Prolazili su tako mjeseci. Nekoliko knjiga na temu psihičke zaštite nije pomoglo. Onda mi je došlo pod ruku novije izdanje knjige američkog autora Joe. H. Slatea pod naslovom: «Psihički vampiri» . Autor - psihijatar sa svim diplomama i znanstvenim stupnjevima; istraživanje i praćenje pojave – dugogodišnje; metoda - znanstvena. A zaključak knjige: postoje ljudi koji žive na energiji drugih ljudi i crpe je zapravo baš slično kao i vampiri, jedino nema fizičkog kontakta i krvi, jer se ne crpi krv, nego energija, sve ostalo je slično. U knjizi se potanko opisivalo upravo ono što se meni događalo zadnjih godinu dana. Novo mi je bilo: kako i zašto se to događa. Bitno je bilo da se radilo o višegodišnjem istraživanju na velikom uzorku po pravilima znanstvene metode. Pojava je očito postojala, verificirana je znanstvenom metodom. To mi je omogućilo da se konačno riješim primisli da sam paranoična, ili da sve to iz nekog razloga pomalo sama izmišljam. Bila sam uvijek stroga prema sebi i uvijek sam samu sebe analizirala i u svjetlu najgorih pretpostavki. Nisam se nepotrebno kinjila osjećajem krivnje znajući da je to jedna od najgorih zamki koje sami sebi možemo postaviti, ali sam pošteno nastojala shvatiti kako i sama doprinosim nekoj lošoj situaciji. Jer, ništa nam se ne događa samo zato što su to nametnule tzv. «objektivne okolnosti», ili zato što drugi ljudi nisu dobri. To gradivo sam već bila utvrdila i potvrdila. Sve, ali baš sve, što nam se događa, sami smo htjeli. I najgore stvari. Bila sam duboko uvjerena u to pravilo. Znači, i ja sam kreirala odnos s Dalijom, koji je izgledao potpuno na moju štetu. Kako, zašto? Onda su mi «Psihički vampiri» došli pod ruku. Zaista ništa nije slučajno u životu i sve dođe u pravo vrijeme. To je bila već treća knjiga koju sam pročitala a koja je sustavno opisivala pojavu parazitske krađe energije između ljudi, pa je došlo vrijeme da konačno shvatim kako mi tri različita autora daju osnovu da razumno sagledam svoju osobnu situaciju. Ali, ja sam na neki način s time otezala, jer je i meni samoj u to vrijeme teza bila nekako «u zraku». Prihvatila sam teoriju, čini se, ali sam se ozbiljno nećkala prihvatiti i da ima veze sa mnom, iako je iz cijelog mog dotadašnjeg života bilo očito da je upravo ta pojava ludi kamen o koji sam se neprestano spoticala. Već sam to naslućivala u vezi moje mame, mene i Ivone, a sada Dalije i mene. Konačno sam morala shvatiti. Prije nego nastavim s mojim doživljajima vampirskih napada i kako sam ih se oslobodila, kratko ću citirati osnovne zaključke istraživanja Joea H. Slatea u «Psihičkim vampirima», jer su dali novi i siguran smjer mojim analizama, koje su me zatim dovele do puno dalekosežnijih zaključaka nego autora te knjige. GEOMETRIJU BOŽANSKE ISKRE počela sam opisom POZITIVNE LJUDSKE ENERGIJE i jednostavnom uputom kako je pokrenuti. Pogledajte to poglavlje u jednom od prethodnih postova. Jer, iako dolazimo u doticaj sa negativnostima, uvijek ima načina da budemo pozitivni. Uvijek i uvijek to je naš izbor, a zatim se trebamo i potruditi da cilj koji smo izabrali ostvarimo. Za to nam uvijek treba znanja i vještine, najčešće i upornosti. Kukati je najlakše, samo što time ništa ne rješavamo. U sljedećem postu slijedi daljnje objašnjenje energetske osnove mog prijateljstva s Dalijom. Srdačno vas pozdravljam, Serena |
| studeni, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv