<link rel="alternate" type="application/rss+xml" title="Les Jours Tristes" href="https://blog.dnevnik.hr/mindgames/rss.xml" /> <link rel="EditURI" type="application/rsd+xml" href="https://blog.dnevnik.hr/wlw/rsd.php?12350261" /> <link rel="shortcut icon" href="https://blog.dnevnik.hr/blog.ico" type="image/ico" /> <meta name="keywords" content="mindgames,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> <meta name="description" content="blog.dnevnik.hr/mindgames" /> <link type="text/css" rel="stylesheet" href="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/css/main.css?v=2012-09-27a" /> <script type="text/javascript" src="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/common/js/facebook.js?v=2011-09-30"></script> <script type="text/javascript" src="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/js/main.js?v=2012-09-27a"></script> <script type="text/javascript"> <!--//--><![CDATA[//><!-- var pp_gemius_identifier = 'p8ZF1D7vmeoe8Uuxwuq2j_TSLd8RN1sF.aREMenHvGT.i7'; var pp_gemius_use_cmp = true; var pp_gemius_cmp_timeout = 10000; // lines below shouldn't be edited function gemius_pending(i) { window[i] = window[i] || function() {var x = window[i+'_pdata'] = window[i+'_pdata'] || []; x[x.length]=arguments;};}; gemius_pending('gemius_hit'); gemius_pending('gemius_event'); gemius_pending('pp_gemius_hit'); gemius_pending('pp_gemius_event'); (function(d,t) {try {var gt=d.createElement(t),s=d.getElementsByTagName(t)[0],l='http'+((location.protocol=='https:')?'s':''); gt.setAttribute('async','async'); gt.setAttribute('defer','defer'); gt.src=l+'://hr.hit.gemius.pl/xgemius.js'; s.parentNode.insertBefore(gt,s);} catch (e) {}})(document,'script'); //--><!]]> </script> <!-- slowmetrics --> <script type="text/javascript"> /* <![CDATA[ */ (function() { var d=document, h=d.getElementsByTagName('head')[0], s=d.createElement('script'); s.type='text/javascript'; s.async=true; s.src='//test-script.dotmetrics.net/door.js?id=' + (document.location.hostname.indexOf('dnevnik.hr')== -1? 610: 977); h.appendChild(s); }()); /* ]]> */ </script> <!-- Google Tag Manager --> <script>(function(w,d,s,l,i){w[l]=w[l]||[];w[l].push({'gtm.start': new Date().getTime(),event:'gtm.js'});var f=d.getElementsByTagName(s)[0], j=d.createElement(s),dl=l!='dataLayer'?'&l='+l:'';j.async=true;j.src= 'https://www.googletagmanager.com/gtm.js?id='+i+dl;f.parentNode.insertBefore(j,f); })(window,document,'script','dataLayer','GTM-5H83FN');</script> <!-- End Google Tag Manager --> <!-- Google Tag Manager (noscript) --> <noscript><iframe src="https://www.googletagmanager.com/ns.html?id=GTM-5H83FN" height="0" width="0" style="display:none;visibility:hidden"></iframe></noscript> <!-- End Google Tag Manager (noscript) --> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/prototype.lite.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/moo.ajax.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/frontend.js?=2"></script> <link rel="shortcut icon" href="//blog.dnevnik.hr/blog.ico" type="image/ico" /></head>







Udobno ste smješteni u blogu: Les Jours Tristes. Navigacija su mali trokutići koji će se pojaviti kada mišem/kurzorom prijeđete preko ovog teksta.
Planning
Sretna vam Nova godina (s malim zakašnjenjem ^^'), nadam se da je počela dobro i da ste se lijepo proveli preko praznika. Ne mogu vjerovati da od četvrtog mjeseca nisam ništa napisala. Mislim da mi je to najduži izostanak s bloga. Shocking. Ugl, već nekoliko dana razmišljam o ovom postu, ali nikako da ga napišem, pa eto ga sad.

U desetom i jedanaestom mjesecu mi animei nisu baš dobro sjedali, pa sam se nekako bacila na gledanje korejskih drama. Now, nisam pogledala korejsku dramu nakon što mi je frendica pustila jednu prije tri godine. Onda sam počela gledat Pretty Boy sa sestrom, još na ljeto I think, ali tek smo prije nekih mjesec dana završile. No, o toj ne želim pričat, jer, iako sam voljela Bo Tong, previše je hodala za onim idiotom, to the point where it just became plain annoying. Poor David.

Anyways, prvu dramu koju sam htjela spomenuti je The Lover. Na ovo sam naišla slučajno, zbog ovog, na što sam kliknula jer mi je na Youtubeu stalno bilo preporučeno, tako da sam jednog dana napokon posustala i poslušala. It's an okay song. U tom trenutku, hvala Bogu što iz nekog razloga imam potrebu čitat komentare na nekim videima, netko je spomenuo da Takuya glumi u ovoj drami i da sudjeluje u emisiji zvanoj Abnormal Summit, koja je postala moj život i iako nisam mislila dužit s njom, ipak ću nakratko nešto reći o njoj. Abnormal Summit vode dva "charimana" i jedan "secretary" dok tzv. G11 čini 11 stranaca, koji već neko vrijeme žive i rade ili studiraju u Koreji i znaju jezik više-manje tečno. Na početku svake epizode, stranci predstavljaju određeni dio svoje kulture, a poslije dođe korejski predstavnik s neki problemom o kojem onda diskutiraju. Ovako možda ne zvuči jako zanimljivo, but it's actually really interesting and funny, naučiš nešto i o Južnoj Koreji i o zemljama predstavnika. Kad nađete vremena, svakako pogledajte barem prvu epizodu, treba malo vremena da se navikne na njihov humor, ali mislim da ćete se dobro zabavit.
Back to the drama. The Lover se bavi temom zajedničkog življenja nevjenčanih parova. Što nisam znala dok nisam pogledala, cohabiting is a pretty big deal in Korea and it's kind of frown upon. 4 različita para se suočava s problemima koje njihovo zajedničko življenje donosi, ali istodobno proživljavaju sretne i smiješne trenutke i otkrivaju sebe i kako žele nastaviti s vezom. It's funny and heartwarming, there's one scene where you might feel second-hand embarrasment and it doesn't really follow a storyline, it's more like random situations that happen, but this kind of story-telling is one of the reasons why I like it so much. Definitely worth a watch when you're looking for something light.

Druga drama je She Was Pretty. Priča o Kim Hye Jin, koja je kao mala bila lijepa, "uspješna" i popularna i Ji Song Jun, koji je kao mali bio nizak i chubby. Njih dvoje postanu najbolji prijatelji, no u jednom se trenutku Song Jun preseli i njih dvoje se ne čuju nekoliko godina. Back to the present, Kim Hye Jin više nije tako lijepa i uspješna i teško nalazi stalan posao, dok se ne otvori mjesto u financijskom odjelu jedne izdavačke kuće. U isto vrijeme, Song Jun se vratio u Koreju i dogovara sastanak sa Hye Jin, no kada vidi da je sada vitak i zgodan, izgubi samopouzdanje i umjesto da se sama nađe s njim, pošalje svoju zgodnu prijateljicu Min Ha Ri s kojom živi. Naravno, dolazi do nepotrebnih nesporazuma i drama, ali i puno smiješnih trenutaka, featuring Kim Shin Hyok, the most hilarious character in the whole drama.
Nisam veliki fan ljubavnih trokuta (ili u ovom slučaju možda bolje rečeno, kvadrata?), ali moram reći, da me to u ovoj drami uopće nije smetalo. Song Jun's density was frustrating at times and I was kind of torn by his asshole-ish and sweet side, but well, to each his own, I guess. Obožavam odnos između Kim Hye Jin i Kim Shin Hyok and all the supporting characters were awesome as well. Iz 2015. sam pogledala samo ovo, The Lover i My Unfortunate Boyfriend (which was okay), ali sam sigurna da ova drama spada među najbolje ove godine.

Zadnja drama za danas je Flower Boy Next Door. Now, I love both The Lover and She Was Pretty, but I am absolutely in love with this one. Kao i She Was Pretty, jedva sam se mogla odgovoriti da ne pogledam samo još jednu epizodu, because the romance was so cute i završila je s likom s kojim na početku to nisam očekivala and aahh. I just love it. Priča se vrti oko Go Dong Mi, an editor, koja radi od kuće i rijetko izlazi van. Preko puta nje živi čovjek u kojeg se zaljubila, ali nikada nisu progovorili ni riječi i Dong Mi očekuje da će tako i ostati. Dok se ne pojavi njegov mlađi brat, Enrique, iz Španjolske, koji isprva misli da je stalker. Enrique pomalo vodi Dong Mi u vanjski svijet i pokušava pomoći njenom susjedu, Oh Jin Rak, koji je zaljubljen u nju, da završe zajedno, ali ispostavi se da to nije tako lako kao što Enrique misli. Jedina riječ s kojom ovu dramu mogu opisati je cute. Još jedna drama u kojoj mi ljubavni trokut nije nimalo smetao i dosta dugo nisam bila sigurna s kim će završiti. The side characters are all funny and lovable (well, except maybe Cha Do Hwi) and it's really adictive. Rijetko kad se dogodi da ću gledati tri epizode za redom nečega, što traje 45 minuta po epizodi. To većini vjerojatno zvuči kao malo, jer znam da ljudi više-manje binge-watchaju kada mogu, ali za mene je to bilo puno, lol.

All of this might sound stupid or boring, ali najbolje bi bilo da pročitate sadržaje na linkovima, iako sam kod animea naučila, da synopsis na početku stranice najčešće ni približno ne opisuje ono što anime doista jest. Gledat i vidjet je najbolje rješenje ;D

Za one koje možda preferiraju japanske filmove, toplo preporučam Ao Haru Ride live-action film. Naravno, ne može sav sadržaj mange od 42 chaptera stat u film od dva sata i neke se stvari vjerojatno čine jako požurivane, ali mislim da je ovo jedna od boljih live-action manga adaptacija (not that I have watched many of those, though). Ja sam bila zadovoljna. Also, Higashide Masahiro.

Nakon što sam se nagledala super drama, počela sam gledat Prime Minister & I i I Order You, ali me nisu toliko držale kao ove tri, tako da su zasad na on-hold.

Od animea mogu samo preporučit Owari no Seraph (bez obzira na to da ljudi kažu da je Shingeki no Kyojin tema već izlizana. I just love MikaYuu), Durarara!!x2 Ten, koju sam propustila dok je izlazila, tako da ju sad gledam i Subete ga F ni Naru: The Perfect Insider (which has a great opening AND ending) i Sakurako-san no Ashimoto ni wa Shitai ga Umatteiru (in which I really loved the end and I'm hoping for another season) kao dva dobra mysteryja. O ostalima ću možda u drugom postu.

Od ljeta nisam baš čitala, ali sam neki dan bila kod prijateljice i vratila se s tri knjige, pa trenutno čitam The Accident Season and I really like it. Nije ništa posebno, ali za ponovno privikavanje na redovito čitanje je dobra. And it seems to be a standalone, thank God. Also, pomalo čitam After the Quake od Murakamija. Kratke priče mogu i po zimi. Ostale su mi još dvije, ali mislim da mi je zasad Landscape in Flatiron najdraža, because bonfires.

Zadnjih par mjeseci slušam pretežito K-pop and it's become hell, but at least I discovered artist like Lim Kim, Kisum, San E and Mad Clown. Also, Monsta X might just become the new Big Bang for me.





Also, J-rock.



Recommend me songs, please?

Što se tiče života, nisam u Njemačkoj, ali sam na faksu s kojeg ne bježim i ne pobuđuje želju da zapalim cijelu zgradu, so that's okay.


Pozdrav i uživajte u ostatku slobodnih dana!

Oznake: kdrama, Kpop, anime, jrock, books



komentari posta, 7

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.