Udobno ste smješteni u blogu:
Les Jours Tristes. Navigacija su mali trokutići koji će se pojaviti kada mišem/kurzorom prijeđete preko ovog teksta.
Udobno ste smješteni u blogu:
Les Jours Tristes. Navigacija su mali trokutići koji će se pojaviti kada mišem/kurzorom prijeđete preko ovog teksta.
● Stupidity and Randomness
● Christie. [22; 5.6.]
Germany. Zagreb, Dubrava.
Art. Languages.
German [fluently], English, Spanish and a bit of French, Japanese, Korean.
Russian, Swedish, one day.
Headphones and my favourite music ♬
Reading, writing, drawing, singing, dancing.
Japan. Animes. Mangas.
Tomb Raider fan ❤
Mythology and Ancient Cultures.
Optimism/Pesimism. Sarcasm. Irony.
Clumsy.
Yo no sé lo que you tengo,
ni sé lo que me haca falta,
que siempre espero una cosa,
que no sé como se llama.
“Deep inside, she knew who she was, and that person was smart and kind and often even funny, but somehow her personality always got lost somewhere between her heart and her mouth, and she found herself saying the wrong thing or, more often, nothing at all.”
— Julia Quinn
Theme by
°°. Adaptation was done by
Beth. Header and icon are from
here and
here.
Volim oblake. Volim sivo nebo. Volim hladno vrijeme, više nego toplo. Ali ova magla me sredila, tako reći. Kao što rekoh, volim takvo vrijeme. No ovaj put sam se osjećala klaustrofobično. Baš tak. Ne znam zašto, ali tako je bilo. Hvala Bogu, najavili su kišu, ali ne i daljnju maglu. *sigh* Makar, ovo vrijeme je savršeno pristajalo mojem raspoloženju ovih dana. Stres, škola, obitelj, BOŽIĆ.
I doma se osjećam tako klaustrofobično, gušim se skoro pa doslovno. Loše sam volje kad sam u Zelini. I kad odem tamo, it feels so terribly wrong. Ali tjeraju me, da bar jednom tjedno budem
sa obitelji. Tj. kad mama subotom radi. Da ne bi tata slučajno morao ostati sa mojim mlađim sestrama u kući, jer onda vani ne može ništa radit. Još me više iživciralo kad mi je mama javila (jer sam ja zaboravila), da je 17. krštenje mog dvomjesečnog bratića, a trebala sam ići taj vikend sa školom u Beč. Sretna što ću dva dana provest u njemačkom govornom području. I'm not really German, though. Ali ipak, biti u govornom području svog, ajmo reć, drugog materinjeg jezika vam fali.
Rage and hate.
Za lektiru iz engleskog smo imali Skipping Christmas Johna Grishama. Zabavna knjiga. Iako sam to već prije znala, ova knjiga me još više zbedirala zbog prikaza komercijaliziranog Božića. I ja bi ove godine htjela preskočiti Božić. Seriously. Preskočiti kićenje bora i gledanje borova u crkvi sljedećih mjesec dana. Smetaju mi, ne znam zašto. Maybe I shouldn't feel bad about wanting to skip decorating the tree. Kaj to nije ionako bio neki poganski običaj koji su kršćani poslije preuzeli? Nije ni bitno. Kažu ti da im ništa ne moraš kupit za Božić, ali naposlijetku ipak u zadnji tren ideš tražit poklon.
Osim toga me svake godine u ovo vrijeme hvata neki neugodan osjećaj. Pogotovo kad sam u gradu. Kao da će se nešto dogodit. Iako se zapravo nikad ništa ne dogodi. Hvala Bogu, usudim se reći.
Prestresno mi je ovo sve postalo. Natezanje zbog Zeline, škola, Božić. Volim ovo godišnje doba. But I'd really like to skip all that holiday stuff.
Čudno je nakon 4 godine opet bit s mišem na laptopu. Got used to my touchpad.
komentari posta, 14