● Christie. [22; 5.6.]
Germany. Zagreb, Dubrava.
Art. Languages.
German [fluently], English, Spanish and a bit of French, Japanese, Korean.
Russian, Swedish, one day.
Headphones and my favourite music ♬
Reading, writing, drawing, singing, dancing.
Japan. Animes. Mangas.
Tomb Raider fan ❤
Mythology and Ancient Cultures.
Optimism/Pesimism. Sarcasm. Irony.
Clumsy.
Yo no sé lo que you tengo,
ni sé lo que me haca falta,
que siempre espero una cosa,
que no sé como se llama.
“Deep inside, she knew who she was, and that person was smart and kind and often even funny, but somehow her personality always got lost somewhere between her heart and her mouth, and she found herself saying the wrong thing or, more often, nothing at all.”
— Julia Quinn
Credits;
Theme by °°. Adaptation was done by Beth. Header and icon are from here and here.
20.11.2011.
Fury.
Zapravo me probudila tišina. Koliko je sati? 9:47. Dobro, stići ću na misu. Otišla sam dolje doručkovat. Bake i djeda već nije bilo, oni su otišli na misu u pola deset. Dobro. Bar ću na miru jesti. Tak si ja napravim doručak i nakon nekog vremena dođe moja sestrična. "Samo sam htjela vidjet jel si tu, jer ja ću ić s tobom na misu." U sebi sam zaokrenula očima. I'm a terrible person, I know. Ona se vratila gore. Onda se nakon nekih 15 minuta vratila. "Jesi gotova?" "Ne." I opet se vratila. Kad sam završila sam zapravo razmišljala da jednostavno odem. Ali onda bih se poslije morala objašnjavati teti i njenom mužu. To mi se fkt nije dalo. Padale bi suze i uvrede. Again, I'm a terrible person. Ipak, u 10:40 smo krenule. Kad nemam torbu sa sobom hodam dosta brzo.Tako da sam ju skoro pa doslovno vukla sa sobom. Jadna. Osjećam se loše zbog toga. Ali danas me vodio neki bijes. Jučer su premještali svoj namještaj u naš bivši stan gdje sam ja provela zadnjih 3 i pol godine sama, nakon što smo se preselili u Zelinu. Sveukupno, stan u kojem sam živjela 10 godina. Sad sve izgleda drugačije. Emocije me preplavljuju. Ne mogu si pomoći.
Smrzavala sam se, ali došle smo konačno u crkvu (malo, jer se misli na građevinu). A ja se veselila da ću na putu imat malo vremena za sebe. Sama. Cura je strašno hiperaktivna. Ne krivim ju. Djeca su takva. Ali je i naporna. Makar ajd, danas je bila ok na misi. Al novac joj nisu dali. Kad je trebalo dat za Ime Božje, pitam jel ima kaj. Odmahnula je glavom. Gledala me onak, s nekim očekivanjem. A ja imala samo kunu i par lipa. Pa sam joj dala tu kunu.
Prošla je i ta misa, a na putu doma je više pričala nego do crkve. Whatever.
Ručak sam nekak preživjela. Svi su skužili da nešto nije u redu. Nisam ništa rekla. Samo sam i dalje bila loše raspoložena i odbijala sve oko sebe. PMS is probably my excuse.
Gledajte. Znam da mi je ona sestrična. I da mi je teta teta. Oni su mi obitelj. Ponašam se bezobrazno i razmaženo. Svjesna sam toga. Ali bojim se to izbaciti iz sebe,, jer bih mogla... ne znam. Uništilo bi naš odnos zauvijek. A teta me poznaje valjda bolje od mame. Dok je moja sestrična i hiperaktivna i naporna. Naravno da ju volim. Ali ponekad mi je jednostavno dosta.
Tata i baka su mi rekli da nije lijepo od mene što sam jučer otišla iako je teta selila stvari dolje. Dogovor je bio prije nego što sam znala da će to raditi ovaj vikend. A frendici nisam htjela otkazati. Željela sam vrištati. Odbijam. Odbijam išta raditi u tim sobama. Otkad su rekli da će se preseliti dolje se osjećam izdano. Nije u redu, znam, i tijesno je njima gore u potkrovlju, njima sada četvero. I nas je bilo četvero. Nikad se nisam žalila što nemam svoju sobu. A sestrična će sada dobit najveću sobu u kući, a teta joj je obećala i veliki televizor. Cura će sad imat 7 godina. Ima laptop i fotoaparat. Kad nije dobila novac od zubić vile, rekla je mami da joj ona mora nešto kupit. Dobila je Winx lutku. Sad ćete reći, Ahaa, sad znam o ćemu se radi! Ti si ljubomorna na svoju sedmogodišnju sestričnu!" Biste li mi vjerovali ako vam kažem da nije tako? Što želim reći je da je strašno razmažena i da joj zadovoljavaju sve materijalne želje, ali ne prođe nijedan dan da se ne deru na nju, pa bilo i zbog nekih sitnih stvari. Živcira me, a i opet mi je žao. Ne ponašaju se oni u redu prema njoj (a ni ja, okay, nemojte mi predbacivat).
Uglavnom, nisam ni na tatino i bakino prigovaranje htjela ništa reć. Danas sam odgovarala samo šutnjom. Ali u sebi sam samo vrištala. Poslije sam nešto slagala po sobi dok je tata bio na internetu. Malo smo razgovarali i tak. Ništa posebno. Dolje kod bake, nakon što su mama, tata i Bella otišli, požalila sam se, jer je i dalje pitala kaj mi je. Nisam spominjala ni tetu ni sestričnu. Ne znam kak smo došle do toga, ali opet mi je počela držati prodiku o tome kako se trebam izboriti kad mi nešto treba, kao moja sestra. Za koju uvijek ima novca. A ja si moram sve sama plaćat. Dobro, većinu. Neću biti nezahvalna, ipak dobijem od tate gotovo sve tehničke gluposti koje poželim. Ali kad se radi o odjeći i cipelama. Većinom završim kupujući si sama stvari u New Yorkeru jer si to mogu priuštiti. Možda ću ić na trg i pjevat na ulici.
