● Christie. [22; 5.6.]
Germany. Zagreb, Dubrava.
Art. Languages.
German [fluently], English, Spanish and a bit of French, Japanese, Korean.
Russian, Swedish, one day.
Headphones and my favourite music ♬
Reading, writing, drawing, singing, dancing.
Japan. Animes. Mangas.
Tomb Raider fan ❤
Mythology and Ancient Cultures.
Optimism/Pesimism. Sarcasm. Irony.
Clumsy.
Yo no sé lo que you tengo,
ni sé lo que me haca falta,
que siempre espero una cosa,
que no sé como se llama.
“Deep inside, she knew who she was, and that person was smart and kind and often even funny, but somehow her personality always got lost somewhere between her heart and her mouth, and she found herself saying the wrong thing or, more often, nothing at all.”
— Julia Quinn
Credits;
Theme by °°. Adaptation was done by Beth. Header and icon are from here and here.
09.03.2011.
Las cosas son como son hasta que dejan de serlo.
"Stvari su onakve kakve jesu, dok više nisu takve"
Mi sjedimo.
Gledamo vijesti.
Žalimo se.
Život je težak.
Nemamo ništa.
Imamo sve.
Sve se plaća.
Treba novca.
Zemlja se zagrijava.
Mi čekamo. Mi propadamo
Ne, ne brinite. Ovaj post neće biti još jedan u kojem ću se žalit. To jest, potrudit ću se da ne bude takav.
Kako bih ovo onda počela. Ajde ovak.
Razmislimo malo. Svi se mi žalimo da nam je teško, bilo zbog posla ili škole, finacijskih ili obiteljskih problema. Ničiji život nije savršen. I kad kažem ničiji, to i mislim. Savršenstvo ne postoji. Izbijmo si to iz glave. Političari pričaju i pričaju, obećavaju i obećavaju nama nemoguće stvari. I opet se [moramo] žalit, jer ne ispunjavaju ta svoja obećanja. Čak ni ona koja su eventualno moguća.
A sad razmislimo ponovo. Što mi radimo? Ništa. Dobro neću tako, to sam već sto puta napisala. Što mi možemo napraviti? Mi smo samo male točkice u beskrajnom svemiru, većina bez volje za promjenama ili bez misli o ikakvim promjenama. Ponekad mislim da neki ljudi pokraj mene, u tramvaju, u gradu, svugdje oko mene, nemaju duše. Prazne olupine, koje žive iz dana u dan, bez ikakvih misli i osjećaja. A možda je to i samo sebičnost. Oholost. Škrtost. Whatever. Promjene jesu moguće. Samo treba imati volje za njima. Treba htjeti promijeniti svijet. I cijelu ovu našu situaciju. Ali ne. Mi samo čekamo. Čekamo da se stvari same od sebe promjene. Sami ne možemo možda ništa, ali zajedno možemo promijeniti svijet. Okay, ovo zvuči... kao idealizam? Ili kak bi to nazvala. Nemojte to tako shvatit. =/
Uglavnom.
Neke stvari će se prije ili kasnije same od sebe promijeniti. Samo je pitanje jel će to biti na bolje ili na gore.
