Udobno ste smješteni u blogu:
Les Jours Tristes. Navigacija su mali trokutići koji će se pojaviti kada mišem/kurzorom prijeđete preko ovog teksta.
Udobno ste smješteni u blogu:
Les Jours Tristes. Navigacija su mali trokutići koji će se pojaviti kada mišem/kurzorom prijeđete preko ovog teksta.
● Stupidity and Randomness
● Christie. [22; 5.6.]
Germany. Zagreb, Dubrava.
Art. Languages.
German [fluently], English, Spanish and a bit of French, Japanese, Korean.
Russian, Swedish, one day.
Headphones and my favourite music ♬
Reading, writing, drawing, singing, dancing.
Japan. Animes. Mangas.
Tomb Raider fan ❤
Mythology and Ancient Cultures.
Optimism/Pesimism. Sarcasm. Irony.
Clumsy.
Yo no sé lo que you tengo,
ni sé lo que me haca falta,
que siempre espero una cosa,
que no sé como se llama.
“Deep inside, she knew who she was, and that person was smart and kind and often even funny, but somehow her personality always got lost somewhere between her heart and her mouth, and she found herself saying the wrong thing or, more often, nothing at all.”
— Julia Quinn
Theme by
°°. Adaptation was done by
Beth. Header and icon are from
here and
here.
Evo ljudi, znam da sam vam dosadna, ali šta ćeš =P
*Ovako... Ovaj tjedan sam pošla u gimnaziju. Yeah, I never thought that day would really come. But it came. I just realized. Uglavnom, razred je ok. Iako mi se čini da je VELIKA većina cura onak... šminkerice... znate šta mislim? Pametnija sam od prošlog puta. Neću s njima doći u nikakav sukob (nije da bih to namjerno napravila). Profesori se isto čine ok. Osim dvoje, troje. Ali neću ni razred ni profesore prerano hvaliti. Mogla bih požaliti.
Mislila sam da će ove godine, u novoj školi biti ok. Ali naravno, NIJE ok. Uvijek kad ja mislim nešto, onda baš nije tako. Kao i ovaj put. Crap.
U mom razredu je freak, po izgledu štreber, koji se već prvi dan za mene zalijepio. Kad me prvi dan pitao, jel može sjest pokraj mene, ja sam rekla da može, kaj sad. Ispostavilo se VELIKOM pogreškom. Ja sam u osnovnoj često bila freak. I makar sam si rekla, da me više nije briga za to (jer uostalom volim biti freak, i draže mi je to nego biti dio mainstream-a tj. kao i svi ostali), ne mogu si dopustiti da me tip SRAMOTI. Kika, Kika! Argh! Bojim se da neće otjerati curu s kojom se družim preko odmora i s kojom sjedim pod satom (metalka =D). He's writing with a pink pen. A FREAKING PINK pen! Sorry, znam da sam overreacting, ali za tjedan dana me ovako nije naživcirala ni bivša prijateljica (ona o kojoj sam pisala u jednom postu). Uostalom i zato što me nije sramotila.
Nemojte me krivo razumjeti. Ja sam inače dobra prema takvim ljudima. Ali TI ljudi se obično ne zalijepe za mene kao, šta ja znam šta. On je od prvog dana postao freak razreda. I ako ON i dalje sljedi MENE, uvući će i mene u tu situaciju i morat ću to sljedećih 4 godine trpjeti. NE NAMJERAVAM dopustiti, da se ponovi ono isto iz osnovne. Jer ovo je GIMNAZIJA. I tu bi bilo puno gore. I bit će. Ako ovo ne prekinem na vrijeme. Šta da radim?! What should I do?! Some advices...?
I da, kad imam ujutro (i popodne; imamo zrcalni raspored) školu, onda imam nulti sat. U 7:20. Morat ću se u pol šest dizat. I ovako, kad imam u osam školu se već moram dizat u šest. *guh*...
Uglavnom, ne brinite, sljedeći post više neće biti osoban. Obećajem =D.
[*NOTE: Kad sam pisala velikim slovima, nisam to mislila kao deranje, nego kao naglašavanje. Samo da ne mislite... Da sam takva luđakinja...]
*Hasta la Vista! xD
I don't feel very well...
komentari posta, 10
