| < | siječanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
NOVI ŠPIL U RUKAMA
I tako je, eto, još jedna godina ostala iza mene, već gurnuta u ladice sjećanja kao godina sasvim prosječna ili možda ipak .... malo iznadprosječna u odnosu na druge.
Označilo ju je jedno novo, lijepo prijateljstvo, povoljna financijska situacija (believe it or not!) i s tim povezane neke mudre investicije, tri putovanja na more, puuno sunca, novoprobuđena strast prema trčanju, investicije u obiteljsko zdravlje, i .....uh, neka nova, mojem temperamentu nepoznata potreba za avanturom, izletom u novo, pa čak i opasno.
Sve u svemu, uvijek kad iza sebe prevalim taj put od 365 dana i zakoračim u još djevičanski netaknutu godinu, u kojoj je sve još moguće i ništa nije izvjesno, osjećam se veličanstveno.
Naime, zadivljuje me ta ideja novog početka. Naravno, u stvarnosti rijetko kad možemo u potpunosti podvući crtu i stvarno početi od nule, ali to nije ni poanta cijele priče. Poanta je u samom činu otvaranja jedne nove, snježno-bijele stranice još nepisane godine života.
Što li će se sve dogoditi? Koga ću sve upoznati? Što li ću sve doživjeti? Hoće li tu godinu pamtiti za cijeli život? Koje će priče početi, a koje završiti ovom godinom? Hoću li biti sretna? .... Naravno, budući da su sve karte još u špilu, nemoguće je makar i naslutiti koje će od njih sudbina ili pak moja slobodna volja posložiti na stol moje sljedeće godine života. Isto je i s adutima i jokerima koji skriveni čuče među ostalim kartama i čekaju da budu izvučeni u ovoj ili onoj partiji životnih okolnosti.
Slično mora da se osjećala i Alisa kad je upala u zečju rupu i tamo otkrila novi čudesni svijet. A kako nije znala koljim bi putem krenula, pitala je mačka koji joj je mudro uzvratio: "Ako ne znaš kamo želiš stići, onda je svjedno koji put ćeš odabrati".
Ja srećom, za razliku od Alise, ipak manje-više znam kamo želim stići pa mi je utoliko lakše birati puteve. Naravno, sada je idealno vrijeme i za one famozne novogodišnje odluke koje nam daju makar prividnu moć da možemo zauzdati daljni tijek svog života.
Živo me zanima kako vi o svemu tome razmišljate? I pripadate li u one koji s grimasom na licu razmišljaju o još jednoj potrošenoj godini života više ili pak među one koji slave mogućnost za novu priliku. Je li ovaj trenutak za vas ispunjen žaljenjem za svime što je prošlo ili ushićenjem, djetinjim uzbuđenjem pred svime što se tek treba dogoditi? Tugujete li zbog kraja ili se radujete početku?
Ako ste tri puta potvrdno odgovorili na prvo pitanje u rečenici, onda ste možda već na putu ka depresiji i samosažaljenju. A upravo sada je odličan trenutak da okrenete ploču i naoružate se novom dozom optimizma. To nam je svima neophodno. Jer ako naposljetku odlučimo usvojiti filozofiju polupune, umjesto poluprazne čaše, veselit ćemo se tom magičnom trenutku novog početka na pragu svake nove godine, i bit će nam puno lakše i zabavnije nositi se s godinama koje prolaze i. naravno, onima koje dolaze.
I ZATO VAM U TO IME OD SVEG SRCA ŽELIM SRETAN NOVI POČETAK!
03.01.2012. u 17:05 sati | 33 Komentara | Print | Link | Na vrh
