| < | srpanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
POST NUBILA PHOEBUS. (Poslije kiše dolazi sunce.)
Dragi moji blogoprijatelji,
zadovoljstvo mi je objaviti vam da sam od sutrašnjeg dana na zasluženom godišnjem odmoru i da ću se u razdoblju od sljedećih mjesec dana javljati tek s vremena na vrijeme. U međuvremenu planiram napuniti svoje baterije suncem, morem, dokolicom, dobrim knjigama, križaljkama, lješkarenjem, nerazmišljanjem (ovo posljednje ću samo nastojati!). Naime, sva je prilika da nas čeka hladna i maglovita jesen, i još neugodnija zima te da nam se do tada valja dobro naoružati strpljenjem te pozitivnim i optimističnim stavovima. I nemojte uopće dvojiti da će to će itekako mijenjati na stvari. Jer sve krize na svijetu i sva loša vremena prije ovih su isto nekako počela, kulminirala i nasposljetku završila. Prije ili kasnije. Opstat će kao i uvijek, oni najžilaviji. Oni koji probleme dočekuju s fajterskim stavom 
i figom u ruci. Odlučite i vi opstati. A ako i stanete tonuti nemojte si o nogu još vezati utege svog očaja, straha i bespomoćnosti. Budite jaki i odlučni. Osobito to moramo biti svi mi u kojih su uprte oči naše djece. Pokazujemo li svoju hrabrost i optimizam samo u dobrim vremenima, kakvu im poruku šaljemo? Moj, skoro punoljetni sin mi je prije nekoliko dana, nakon gledanja središnjih vijesti rekao: "Mama, nekako se brinem zbog svega ovoga!" i ta me njegova rečenica zdrmala od glave do pete. Poput strujnog udara. Hoćemo li generaciji svoje djece u nasljeđe ostaviti osjećaj besperspektivnosti 
i malodušnosti? Ma, dajte molim vas! U meni je odmah proradio instinkt istinskog roditelja koji uvijek nastoji ostati na visini zadatka. Kako da svome djetetu, pred kojim stoji još cijeli život i najvažnije odluke, predočim ovu situaciju kao tešku i izazovnu, ali ne i kao bezizlaznu? Vjerojatno više svojim ponašanjem, svojom staloženošću i dobro odvaganim odlukama, nego zaštitničkim frazama u stilu: "Ma, bit će sve u redu! Ili Nije baš tako crno kao što ti se čini!". 
Naime, moj stil nije poreći postojanje problema, nego mu oduzeti snagu. I staviti ga u pravu perspektivu, razlučivanjem okolnosti na koje mogu utjecati od onih s kojima se moram pomiriti. Naravno, nemam gotovi recept. Sve se manje-više svodi na bildanje duha. Uostalom nije li tako da poslije kiše uvijek dođe sunce? I nije li noć najcrnja baš pred svitanje?...
I, eto, u uvjerenju kako će mi u tom nabildavanju pomoći i ovi predstojeći dani dokolice 
i odmora , povlačim se na kratko sa "scene" i šaljem vam jedan srdačni 
uz obilje 
13.07.2009. u 11:52 sati | 40 Komentara | Print | Link | Na vrh
