| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Osječke nebuloze
Zbivanja na dnevnoj političkoj sceni me samo u rijetkim trenutcima mogu motivirati na pisanje. Možda i zato što sam već odavno digla ruke od političara i njihovih smješkom podvučenih laži. No, danas nisam izdržala! Trebao mi je ventil. O čemu se radi, pitate se? Pa, riječ je o pretencioznom projektu naše dogradonačelnice temeljem kojega je osječkim petašićima podijeljeno 1226 laptopa. Lijepo. Da, ali samo na prvi pogled. Jer ideja o masovnoj informatizaciji lokalnih klinaca je bila idealno zamišljena samo na papiru. Naime, pri osmišljavanju i realizaciji projekta nisu se predvidjeli mehanizmi kojima bi se zabranilo prodavanje darivanih laptopa (u čiju kupnju je Grad investirao 3,6 milijuna kuna). Već sutradan je na internetskim stranicama osvanulo malo more oglasa kojima se u bescjenje prodaje poklonjeno. Ne okrivljujem ljude! Za mnoge od njih iskušenje je bilo preveliko. Osobito jer život na rubu egzistencije ionako ne ostavlja puno manevarskog prostora. I dok se Grad snebiva i čudom se čudi nemoralnosti svjetine, ja se pitam gdje je opet bila pamet onih koji nas "vode". Tko će odgovorati za skupe propuste u projektu zbog kojih će dobar dio gradskog novca odlepršati u vjetar. Zašto laptopi nisu poklonjeni školama kako bi ih mogle koristiti i buduće generacije djece koje će se u njima školovati? Sjećate se besplatnih školskih udžbenika? Roditelji su svojim potpisima jamčili za njihov eventualni nestanak ili oštećenja, a djeca su po završetku školske godine bila dužna vratiti ih natrag u svoje škole. Na žalost, toga se u projektu podjele besplatnih laptopa nitko nije mogao sjetiti! I nikome ništa! Štoviše, na godinu, se smijemo nadati novim budalaštinama i nebulozama naših političkih "uzdanika". A zašto i ne, kad u našem društvu nedostaje još jedan mehanizam, a to je mehanizam osobne odgovornosti. Da nije tragično, bilo bi smiješno!
A za kraj još jedna epizoda iz osječke svakodnevnice! Prije neki dan vozač tramavaja ostavio je pred vratima svog vozila cijelu skupinu promrzilih i, vjerojatno, zbunjenih, francuskih navijača. Putnici su kasnije ispričali novinarima kako je vozač hladnim i službenim tonom objasnio navijačima da u tramvaju ne mogu kupiti kartu, nego da to moraju učiniti na kiosku gdje ih čeka tzv. butra, fantastični, novi izum osječkog GPP-a koji košta 40 kuna. (Al' dobro je da se s njom možeš voziti dok ne potrošiš cjelokupnu kilometražu. Mo'š mislit', a što je s onima koji se inače ne voze i trebaju se odvesti samo 5-6 stanica dalje?) Sve u svemu, naši gosti iz Francuske mogli su još samo pogledom ispratiti tramvaj čija vrata im je vozač pred nosom zatvorio. Ljudi moji, je li to moguće? Gdje nam je pamet? Nismo li mogli unaprijed predvidjeti da će se navijači htjeti koristiti javnim prijevozom i za njih uvesti druga, jednostavnija pravila? A, ako već i nismo, nije li vozač tramvaja mogao pustiti navijače (od kojih nitko nije bio prijan) da se besplatno povezu do željenog mjesta? Neće li Grad dovoljno zaraditi na njima da im se može pružiti (čak i) besplatna uslugu prijevoza? I zašto se uvijek kad ne treba pravimo da ne smijemo odstupati od propisanih pravila? Kamo sreće da je dotični tamvajac u svemu toliko dosljedan i moralan kao u poštivanju, u ovom slučaju potpuno nelogičnih, GPP-ovih pravila vožnje?
19.01.2009. u 09:59 sati | 27 Komentara | Print | Link | Na vrh
