| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Bozanić o najvećem problemu u Hrvatskoj
Čitam u jučerašnjim novinama kako je kardinal Bozanić čestitajući Novu godinu vjernicima poručio da se navjeće siromaštvo Hrvatske očituje u sve manjem broju rođenih i kako je demografski deficit najteži i najveći problem Hrvatske. A meni nekako odmah zavrnulo u želucu! Nije mi bilo jasno kome je to kardinal uputio kritiku zbog zabrinjavajuće niskog nataliteta?Jesu li tome krivi vjernici ove države? Pravi Hrvati? Krojači državne politike? Žene? Svi mi? Je li tom izjavom, možda, htio podsjetiti vjernike da im je sveta dužnost ostaviti iza sebe što brojnije potomstvo? Ili je htio aludirati na to da se pravo domoljublje očituje (i) u spremnosti da se rađanjem većeg broja djece spasi već umiruća nam nacija?
A gdje su u toj priči oni koji su odlučili zadržati to pravo i slobodu da odluku o planiranju obitelji donose u intimi vlastitog doma? Je li (još uvijek) grijeh planirati obitelj? Ne željeti djece koliko ih Bog da? Bojim se da kardinal svojim riječima zapravo proziva žene koje već neko vrijeme nisu na visini zadatka. Koje odbijaju jednostavno biti kod kuće i rađati. Žene se uzjogunile (i sad nam zbog toga kola krenula niz brdo!) i žele pravo da rađaju onoliko puta koliko to žele, i onoliko puta koliko im to dopuštaju njihovi socio-ekonomski, zdravstveni i drugi uvjeti.
S druge strane, djeca rođena van braka nisu poželjna! (U fantastičnom postu Zlatne djeve pročitajte istinitu priču o sudbini mlade, neudane djevojke pred porodom. Kad ju je Zlatna djeva odvela svom župniku, ovaj joj je spremno savjetovao da se uda. Potom joj je, valjda u duhu one: "Ne živi se samo o kruhu...", velikodušno ponudio i duhovnu okrijepu i potporu! Možda će joj to nekim Božjim čudom biti dovoljno da nahrani i obuče sebe i bebu!)
Ni umjetno začeta djeca nisu poželjna! Međutim, i tu vjera zakazuje! Jer ljudi će radije riskirati neposluh i ostvariti svoj san da dobiju dijete, nego se lišiti te mogućnosti i poslušati glas s propovjedaonice.
Nisam protivnik obitelji s puno djece! Zašto ne - dokle god roditelji (oba)žele rađati djecu i dokle god im to uvjeti i životne okolnosti dopuštaju! No, rađanje djece ne smije biti imperativ! Čin rađanja je, doduše i nacionalni, i crkveni interes, ali ako nije i osobni, što je onda? Dijete prije svega treba biti plod ljubavi dvoje ljudi. Interesi, strah, nasilje, neodgovornost, sebičnost, ili bilo koja druga emocije do ljubavi i želje prema djetetu opasno ugrožavaju svetost roditeljstva.
Vjerujem da je roditeljska zadaća jedna od najsvetijih, najodgovornijih i najtežih od svih životnih zadaća. Zato bi buduća majka i otac tu zadaću trebali prihvatiti spremno te s ljubavlju, predanošću i odgovornošću. Samo tako možemo imati sretne i zdrave obitelji. Samo tako možemo imati zdrave i napredne nacije. Pa makar one brojale i manje članova nego bismo to htjeli!
03.01.2009. u 17:11 sati | 24 Komentara | Print | Link | Na vrh
