miminouche

Nije me bilo dugo...jako dugo. Ne znam. Osjetim valjda potrebu za pisanjem samo kada sam pod Stresom. Veeelikim. Sjednem i kaos misli preselim na papir. Inače sam sasvim pristojan vojaer - imam i ja svoje omiljene blogove, ostavim i ja pokoji komentar...

"...Ne gledaj me kao komad mesa, Iliti bolje k'o kobasicu, Ja patim od umora i stresa, Jer imam osjećaje i emociju..."

Naravno da ne radim manje od 10 sati dnevno i da živim u hotelima, avionima i uredima.
Doktorica mi želi zabraniti godišnje odmore. Kaže: "svaki put kad si na godišnjem završiš bolesna." Veličanstvo Stres me napusti, a ja popustim... Ali ovaj put je bilo gadno.
Virus, pa voda u plućima, pa gotovo kolaps pluća, pa gotovo infarkt, pa bolnica na kisiku, pa 45 dana mirovanja, pa 15 dana laganih šetnji, pa "možeš ići raditi, ali pomalo, bez stresa"...

"...A ja sam ožbuko 2 trosobna stana, Odnio hrpu cementa na treći kat, Dok su on i zemljaci pili u baraci, A on meni, baš meni dode srat..."

Sve je bilo super i sve je bilo za pet dokle god smo bili heroji u svojoj ulici (regiji). Sada se projektu koji vodim žele priključiti neke važnije face (regije). I mislim si ja; ok, valjda se priznaje minuli rad. Dobro, nije me bilo 2 mjeseca, al' stvar je dalje funkcionirala, nije da se nismo čuli.
Čista naiva: takve face uvijek imaju svoje igrače.
Neka dobra duša mi poslala jučer dokument kojim se definira kako bi sad to sve trebalo izgledati. 90% Copy-Paste, a Find moje ime: The search item was not found. Document created by... approved by.... signed of by...., a ni jedno ime moje. (Da stvar je međunarodna, a regije su europske).

"...Vidim da opet pričam zidu smješkaš se ko da pričam vic...",

Dosadno! Znam. Obično! Znam. Već ispričano! Znam. Pa što si je ona mislila! Znam.
Ali,

"... Kao svaki čovjek trebam razumijevanja, Kad mi onaj majmun iz prve strofe digne tlak, Netko tko me voli i masira stopala,, I kaže da mi život nije samo bauštela..."

Rekla mi doktorica: "Tijelo vam se resetiralo i posložilo prioritete nadam se da će i glava".
I ja doktorice, i ja...