|
|
| < | rujan, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve teme koje mi padnu na pamet ;)
Ja sam jedna Mimi! Imam još jedan blog na kojem me možete više upoznati Mimi´s blog
Nadam se da će te mi prokomentirati sve moje teme i da će vam se svidjeti ovaj blog. Pročitajte bar jedan post nećete požaliti!
Volim:
-svoju obitelj
-svoje buduće zanimanje ;)
-igrati tenis
-jesti slatkiše
-iznenađenja
-iskrenost
-životinje
-kompić
-komedije
-zanimljive serije
-glazbu
-ljeto
Želim:
-uvijek biti "ja" i voljeti se
-puno se smijati i zabavljati
-naći sebi ravno društvo
-razumjeti neke stvari
-postići svoje ciljeve
-biti sretna
-živjeti :)
Linkin Park - What I've Done
In this farewell,
There’s no blood,
There’s no alibi.
‘Cause I’ve drawn regret,
From the truth,
Of a thousand lies.
So let mercy come,
And wash away…
What I’ve Done.
I’ll face myself,
To cross out what I’ve become.
Erase myself,
And let go of what I’ve done.
Put to rest,
What you thought of me.
While I clean this slate,
With the hands,
Of uncertainty.
So let mercy come,
And wash away…
What I’ve Done.
I’ll face myself,
To cross out what I’ve become.
Erase myself,
And let go of what I’ve done.
For What I’ve Done
I'll start again,
And whatever pain may come.
Today this ends,
I’m forgiving what I’ve done.
I’ll face myself,
To cross out what I’ve become.
Erase myself,
And let go of what I’ve done.
What I’ve done.
Forgiving What I’ve Done.
Linkin park - In the end
Vrijeme užasno brzo i neprimjetno prolazi. Nekad se najednom probudim i primjetim što se dešava, kolko je vremena prošlo, što se sve desilo, al kasnim. Vrijeme me je sustiglo. I šta onda? Razmišljam tri dana i onda skužim da previše razmišljanja nije baš dobro i ponovo krenem u život koji je sve kraći. Ti događaji se ne dešavaju rijetko. Al se dese, a kad se dese onda me ti dani zbunjuju. Izgubim se. Previše razmišljanja definitivno škodi. Ali i premalo. Najednom se svačega sjetim. Razmišljam baš o svemu, al najviše o tome čemu sam se nadala, a što se desilo. Kad je pozitivno onda sam ponosna na sebe iako možda to nema nikakve veze samnom nego sa sudbinom, a kad je nagativno onda sam totalno razočarana, al opet nisam kriva, kriva je moja sudbina. Dobro o nekim događajima ovisim i ja, al i moja sudbina. Na neki način mi je sudbina prijatelj, jednini prijatelj kojeg imam. Al vratimo se mi tim danima. Tada imam puno inspiracije za pisanje ovakvih postova. Sama sam sebi čudna. Nekad zaboravim kolko imam godina i onda se sjetim da ću sad 15. Onda razmišljam o tome dali je to previše? Čini mi se jer su tako brzo prošle te godine. To se čini jako puno, al je totalno suprotno. Al ja sam još mlada i nemam pojma što me očekuje, al nekad je bolje ne znati, bolje bit iznenađen. Ah... vrijeme vrijeme... Stvarno jedna misterijozna stvar koja se uvijek pretvara i onda te izda. Vrijeme ti nije prijatelj, al nemožeš bez njega.
Sve su to nazivi za bića iz našeg lijepog, zanimljivog i beskonačnog svemira! Al mnogi ne vjeruju da ta bića ne postoje, što je meni užasno glupo! Mislim zašto bi baš mi bili jedina bića u tolikom svemiru, mi i životinje i biljke. Ma 100% negdje ima i drugih bića. Najlogičnijeg i pravilnijeg dokaza nema, al ima onih malih jako zanimljivih, npr; otisci u žitu, puno ljudi koji su vidjeli nlo, te čudni elementi u našem tijelu koji nikad nisu postojali na ovom planetu. Nisam baš sigurna u to, al sam čula da su kod nekih ljudi našli neke čudne komadiće metala. Mnogi misle da nas oni posjećuju dok spavamo. Ja nisam naivna zato što vjerujem da postoje, jednostavno vjerujem i gotovo!
Što kažete na slikice?.... idemo dalje....
Ma sve je moguće. A ja nevidim razlog zašto bi ljudi te gluposti izmišljali, dobro, možda i jesu, ali i ja imam stalno nekakve čudne snove. Nekakve zvijezde koje se približavaju i nekakve nlo-e i td…. I to stalno u zadnje vrijeme. Ma ja sam vam tzv. opsjednuta znanstvenom fantastikom i vanzemaljcima, al i astronomijom, obožavam takve filmove i emisije, o tome razmišljati, gledati nebo.... Al iskreno, ja mislim da oni postoje i voljela bi ih sresti, vidjeti…. I mislim da su dobri, neznam zašto, al sve je moguće! A sad želim vaša mišljenja, pusa svima!
"...(takođe Bermudski trougao, Đavolji trokut) je naziv za morski trokut između Bermuda, Floride i otočića Portorika u Atlantskom oceanu. Ima površinu oko 1140 km2."
Sigurno ste čuli ili gledali nekakav film ili emisiju o tome! U tom trokutu nestajali su zrakoplovi, brodovi... itd... a nakon toga nisu pronađeni... jednostavno kao da su nestali s svijeta. Znanstvenici za to imaju mnogo teorija, a neke od njih su ove! Koja je vama najlogičnija?
1. Prva teorija tvrdi da u Bermudskom trouglu nema nikakvih paranormalnih pojava koje izazivaju nestanke brodova.
2. Druga teorija govori o fizičkim silama nepoznatim nauci, koje periodično stvaraju rupu na nebu, koja uvlači sve što joj se nađe na putu.
3. Treća teorija tiče se prirode vode u Sargaskom moru. Misli se da je za ove nestanke odgovorna neka nepoznata komponenta morske vode.
4. Četvrta teorija tvrdi da se u Bermudskom trouglu povremeno stvara vremenska rupa, kojom avioni ili brodovi putuju u prošlost ili budućnost.
5. Peta i najrealnija teorija govori o prirodnom isparavanja plinova iz podvodnih stijena koji stvaraju mjehure na površini koji mogu da prevrnu brod.
Najlogičnija je zadnja teorija, al sve je moguće zar ne? Meni se najviše sviđa 2, nekako bi bilo zakon da je tako..... a zakon je i 4! Zamislite, putovanje kroz vrijeme, sve je moguće!
"U proteklih 50 godina, živote je izgubilo više od 200 ljudi.", a nezna se zašto???? Te misterije su stvarno čudne, uskoro slijede još par postova o tome, nadam se da će te ih prokomentirati, pusa svima čitateljima!
