|
|
| svibanj, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve teme koje mi padnu na pamet ;)
Ja sam jedna Mimi! Imam još jedan blog na kojem me možete više upoznati Mimi´s blog
Nadam se da će te mi prokomentirati sve moje teme i da će vam se svidjeti ovaj blog. Pročitajte bar jedan post nećete požaliti!
Volim:
-svoju obitelj
-svoje buduće zanimanje ;)
-igrati tenis
-jesti slatkiše
-iznenađenja
-iskrenost
-životinje
-kompić
-komedije
-zanimljive serije
-glazbu
-ljeto
Želim:
-uvijek biti "ja" i voljeti se
-puno se smijati i zabavljati
-naći sebi ravno društvo
-razumjeti neke stvari
-postići svoje ciljeve
-biti sretna
-živjeti :)
Linkin Park - What I've Done
In this farewell,
There’s no blood,
There’s no alibi.
‘Cause I’ve drawn regret,
From the truth,
Of a thousand lies.
So let mercy come,
And wash away…
What I’ve Done.
I’ll face myself,
To cross out what I’ve become.
Erase myself,
And let go of what I’ve done.
Put to rest,
What you thought of me.
While I clean this slate,
With the hands,
Of uncertainty.
So let mercy come,
And wash away…
What I’ve Done.
I’ll face myself,
To cross out what I’ve become.
Erase myself,
And let go of what I’ve done.
For What I’ve Done
I'll start again,
And whatever pain may come.
Today this ends,
I’m forgiving what I’ve done.
I’ll face myself,
To cross out what I’ve become.
Erase myself,
And let go of what I’ve done.
What I’ve done.
Forgiving What I’ve Done.
Linkin park - In the end
Ajde pliz, komentirajte što je za vas dobro, a što loše? Čega je više? Laži, boli, ubojstva, ratova,
nepravde, uvreda, tuge.... Iskreno ja mislim da je puno više onog lošeg. To vidim svaki dan,
nažalost tako je. Ali mi možmo protiv toga, naravno možemo uljepšati svijet, barem malo. E pa možemo, pa možemo. Barem nekom uljepšati dan, komplimentom, pozdravom, smiješkom. Zar je toliko teško biti dobar čovijek? Meni nije i nikad neće biti. Ne kužim ljude i nikad ih neću kužiti. Zašto je više toliko loših stvari između nas. Zašto nema tzv. pravog prijateljstva i prave ljubavi? Iskreno, mislim da ima, al moglo bi i biti više! Pa svi mi imamo samo 1 život i trebamo ga učiniti što lijepšim. Istina nije svima isto lijepo ili zanimljivo, al zar nekog maltretirati, ubijati, vrijeđati zar to čini sretnim? Zašto sam sebi upropaštavati život sa ružnim stvarima, drogom, alkoholom, pa čak i cigaretama? Pa zašto? Zašto ljudi bezveze maltretiraju životinje i govorim o svima i o onima koji bezveze zgaze pauka. Al zašto? Zašto se ljudi igraju s ljudima i njihovim osjećajima, manipuliraju, zar im je dosadno? I zašto tolko ratova u svijetu, čemu to pridonost? Zašto je većina ljudi tolko glupa da troši vrijeme na takve gluposti? Zašo neki ljudi bezrazložno nekog mrze, preziru? Nema nikakvav tako velik razlog koji bi to opravdao, koji bi opravdao riječ mržnju. Zašto se većina ljudi ne gleda po unutarnjim osobinama? Zašto svi više vole one zločeste i cool, popularne? Zašto su ludi naivni i jadni da se dopuste iskorištavati? Zašto ne popraviti te loše ljude i usput i svijet? Ma zar je tako teško biti dobar čovijek? Ja to ne kužim i nadam se da nikada neću biti takva! Ja se ful trudim da budem dobar čovijek, a usput saznajem da je tih jako malo, zašto?
Još do nedavno to mi je bio tako nevažan pojam. Nisam baš bila zainteresirana za to koji mi je naj pjevač, pjevačica ili grupa. Na sve odgovore u leksikonima sam odgovarala ima ih puno. Nikad
me to nije zanimalo. A kad sam došla u to čudno razdoblje. Nemogu bez nje. Jednostavno, obožavam neš slušati ko većina teenagera. Čim dođem kući pali muziku, najćešće ovu s bloga, a i nedavno mi je seka dobila mp3 pa je non stop kod mene, jer ona i nije zainteresirana, nije u pubertetu :D Ja volim sve, osim narodnjaka. Svako ima svoj ukus. Za mene je najvažnije da ja razumjem pjesmu, al i da je ritmična i neznam nekako fora. A ima i pjesama koje užasno pobuđuju sjećanja i to više nego slike. A i pjesme ful pobuđuju osijećaje i razmišljanja. Glazba se uvijek može slušati u savkoj situaciji. A i pomaže u riješavanju matematike i crtanju itd.... Što se tiče pjevanja ja volim kad sam sama, sam sama... i nitko me ne ćuje... valjda zato što sam užasno sramežljiva osoba. A vi? A sada mi vi pričajte šta vi volite, šta se vama dešava, komentirajte!
Kao prvo, ja neznam kako da definiram riječ strah, vi? To je jedna od onih stvari za koje sam mislila da su komplicirano-jednostavne. Ima puno strahova, o tome sam sad razmišljala, došlo mi jer sam slušala jednu zanimljivu pjesmu (upravo svira na blogu). Uglavnom, ja iskreno, ne bojim se nikakve stvari koja je fizička ili kako da objasnim (npr; visina, paukovi, zmije….), jedino se bojim ovih kompliciranijih psihičkih stvari i mislim da za to ipak ima razloga (a ne kao za pauka, mislim ono…). Uglavnom…. ta odlična pjesma se zove What I've Done (od Linkin park) i kolko sam ja razumjela radi se o tome kao se može lako pogriješiti i ne može ispraviti. Šta kada nešto učinimo i nema povratka. Šta onda? Ajde recite mi? Ima još stvari, npr; moj veliki strah je nekog razočarati (voljene osobe) ili nekog izgubiti, al još više biti razočaran, izdan, povrijeđen i ostati sam. Puno je toga (i onda mi se neke budale boje kukaca). Nije mi jasno, al neću ja sad vrijeđat, nego ću vas lijepo zamolit da ovo iskreno prokomentirate, jer konačno imam inspiracije!
Ja iskreno mislim da na ovom našem planetu postoji osoba koja je stvorena za mene i ja za njega. Vi? Jednostavno, mislim i nadam se da ću je jednog dana naći. Al bojim se da je neću prepoznati. Ma ljudi moji sve je to igra sudbine. A sad kako ćemo mi tu sudbinu iskrojiti to je naša greška, ako pogriješimo. Al što se tiče prave ljubavi. Ja mislim da je ima. 100% ima osoba koja je stvorena za mene i ja za nju. A ima ljudi koji u to ne vjeruju, al dobro, oni jednostavno nisu romantični, he, he…. I to je to za sad!
To je sve super, sve najbolje. Puno pojmova se veže uz sport: igra, zdravlje, zabava, pobjeda…. Postoji puno vrsta sportova, a meni najbolji je tenis! Ja se kladim da vi neznate koliko meni taj sport znači. Obožavam ga igrati, al i vježbati, u društvu ili ne, ujutro ili popodne, po hladnoći ili vrućini! Iskreno da me netko pita u bilo kojem trenutku hoću li s njime igrati, ja bi odmah pristala. A dobro, vratimo se mi na temu sport! Ja ne kužim ljude koji ga ne vole, al dobro. Ja sam inače osoba koja obožavam trčati jako puno i penjati se, a od sportova sam probala gimnastiku (još u vrtiću, jedva se sjećam), odbojku (od 4 do 8, dok se grupa u školi nije ukinula), klizanje (i sad se bavim, al kad je klizalište tu, već 2 god. sam bila u grupi klizanja, zakon!), taekwondo (jako zanimljiv i zabavan sport, ljudići od tamo su mi uvijek bili zakon, al mi jednostavno nije išlo!), kuglanje (2, 3 mjeseca s razredom, drugi termini i već gotovo), mini golf (he, he, he… jednom sam probala!), plivanje, ronjenje (nema ljeta bez toga). Al ništa nisam voljela i ne volim kao tenis. Najveći cilj mi je da budem poznata teniserka koja će uvijek voljeti taj naj sport! Baš mi je drago što sam konačno našla pravi sport za mene! I naravno što sam probala sve ostale zakon sportove i nadam se da ću i dalje! I po meni bi život bio dosadan da nema tog pojma sport! Vama?
Pitala sam većinu ljudi i svi su mi rekli da vjeruju u nju, neki da se ona može mjenjati, a neki samo „ne, ja određujem o svom životu“ Zanimljiv odgovori.. moj je da! Vjerujem u sudbinu i uvijek sam vjerovala. Sve što se desi, moralo se desiti, sve ima svoj razlog, ništa se ne dešava bez razloga, sve ima odgovor, rješenje, samo ga treba otkriti. Neki kažu da smo mi krojači svoje sudbine i s time se slažem. Što vi mislite?
Ja sam osoba koja puno komplicira, ali samo kod nekih stvari, najčešće kod gluposti. Ali najčešće
volim kada su neke stvari jednostavne. Ali to je tako neobično, ja mislim da je sve jednostavno,
samo mi to neznamo objasniti pa je odmah komplicirano.... a malo zbunjeno, pa evo primjer. Npr; mnogi osjećaji su nam tako komplicirani, ali su jednostavni. Samo ih mi možda ili ne razumijemo ili nemožemo obijasniti, reći! Sve je zapravo jednostavno, samo ja mislim da je kod nas (ljudi) sve komplicirano jer je teško za izreći, objasniti, ali u sebi zapravo znamo o čemu se radi, zar ne? Šta vi mislite?
