|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Na ovome blogu možete pronaći crtice iz povijesti glazbe, te analizu pojedinih glazbenih primjera... i nemojte se iznenaditi što ne pišem samo o klasici... ovo je moja slobodna glazbena zona.
P.S. Ne pišem ove tekstove s potajnom nakanom da Vas prisilim usvojiti golemu količinu znanja o glazbi, nego da s Vama podijelim svoje oduševljenje ovom drevnom umjetnošću….
Kroz tekstove koje Vam nudim, cilj je potiho istraživati glazbu na najljepši mogući način….čak joj ponekad zabijajući nož u leđa (čitaj:izvlačeći najprljavije detalje…).
Free Web Counter
Blog.hr
Oni koje tako rado čitam:
Cibo- sveznadar..
joso49
Kenguur- uvijek tako originalan
NF- Nachtfresser
skladateljica snova
Trill
Verina ljekarna
ima jedan svijet
Baća Iva -slavonska duša i srce i slovo
Etnokujina iz Štitara
Builderica očaravajuća
Don Branko
Don Branko 2.blog
Produhovljeni blog
Maslačkica
Irida
S.o.s- ljubav nema granica
Divan je kićeni Srijem
Mendula
lucija9
H6
uštekana mama
prva viola
Aru
Lord Byron
Renki - bloger
4everyoung - umjetnik
zana
Juventina
Martie
Sonja
ivana
srušeni diktator
beatlesica
visoki "C" - razred
Ana jedinstvena
kristina
miss cobain
zapisano u vremenu - Darijo
imenjakinja moje kćeri Barby
"Volim onoga koji i sam zna da ne zna sve - i to ne taji.
Ne volim ohole, umišljene ljude. Oni sigurno nisu ni dobri ljudi ni dobri prijatelji.
Volim onoga tko je svjestan svoje malenosti i vlastite slabosti - i zna strpljivo s njima živjeti."
P.Bosmans
„Upravo sam mu donijela u krevet još jednu šalicu kave“, reče žena, „osjećao se bolje, i kad sam se vratila, bio je mrtav. Zašto to? Ta još je toliko toga mogao uraditi.“
Iz dana u dan, iz sata u sat, po selima i gradovima, velikim i malim ulicama, po bolnicama i staračkim domovima, u gospodskim naslonjačima i zabačenim kutovima ili negdje na rubu ulice…. Zbunjeni plaču ljudi nad neumoljivom smrću. (P.Bosmans)
Zašto tolike boli?
Zašto multiplex skleroze?
Zašto rak?
Zašto hendikepiranost?
Zašto?
Zašto?
Zašto?
Kome je upravljeno pitanje? Znanosti? Kome?
Kad god razmišljam o mrtvima, o trpljenju nevinih, suočavam se s tajnom.
Mogu pokušati ne razmišljati, zaboraviti ili činiti kao da…..
Ali dok sam pri svijesti i imam srce, progonit će me. Čini se da nam ne preostaje drugo, nego prihvatiti.
Htjela bih moliti, da mogu zavapiti: „O, Bože, zašto si pogasio sunca koja si sam zapalio?“
I sigurna sam da ću srcem doživljavati stvari koje razum ne može objasniti.
BOG JE LJUBAV. On je uz mene. On me čvrsto drži. Moram umrijeti da bih zauvijek živio u neugasivoj ljubavi.
Danas sam plakala… pokušala sam se sjetiti, kada sam Vas, draga Branka, posljednji put vidjela.
Tada sam ja bila u bolnici ogrnuta radošću svijetlog trenutka rođenja moje djevojčice, a Vi ste također svijetlili radošću zbog rođenja unučice…. Takvu Vas želim pamtiti… radosnu, optimističnu, punu ljubavi, strpljenja i razumijevanja za sve…
I neću ovaj post začiniti tamo nekim Requiemom, Mozartom ili Verdijem… moćne note pretočene u moćne zvukove proizašle iz genijalnih glazbenih umova, koje paraju srca i pune dušu životnom spoznajom, ali ističu i prolaznost života.
Ne, draga Branka, Vama ostavljam CVIJEĆE, sukladno nastavnom predmetu koji ste godinama približavali učenicima…
„CVIJEĆE STVARA ČUDA – I NE MORA BITI SKUPOCJENO…dovoljno je obično, jednostavno cvijeće : smiješak, dobra riječ, malo pažnje.
Najmanji cvijet pružen toplim srcem priča lijepu priču, jednostavnu, divnu bajku, o komadiću neba na zemlji, gdje su ljudi anđeli, gdje svaki strah, bol i suze nalaze utjehu, gdje ljudi cvatu jedni za druge kao cvijeće.“ (P. Bosmans)
Vi ste, draga Branka, za svakoga od nas uvijek imali nešto od takvoga cvijeća, spremno da za nas cvate kad god smo bili potrebiti. Hvala Vam !