Ovo je Nesportski post, jer nije post o sportu. Toliko je nesportski, da će mi biti prilično teško uokviriti ga u nekakvu suvislu kompoziciju sa glavom i repom.

Čitatelj: Milou, pratiš nogomet?
Milou: Nisam neki veliki navijač, ali pogledam utakmicu. Ono, drago mi je vidjeti dobar nogomet.

Čitatelj: Misliš li da su Talijani žabari/cigani/smradovi/štogod?
Milou: Ne. Nisam ksenofob. Nemam bitnijih predrasuda prema ljudima ili nacijama. Volio bih kad bi to moje osobno mišljenje dijelilo više ljudi.

Čitatelj: Jesu li Talijani zasluženo prvaci svijeta?
Milou: Da. Pobijedili su ostale momčadi na prvenstvu. Prema pravilima tog natjecanja zaslužili su taj naslov.

Čitatelj: Ima li boljih momčadi od Talijana?
Milou: Vjerujem da ima. Što pogreškama i previdima sudaca, što pukom nogometnom srećom, u nekoliko navrata nisu izgubili od momčadi koje su objektivno imale dovoljno sportske vještine pobijediti ih. Ali to je nogomet.

Čitatelj: Da li Talijani igraju najljepši nogomet?
Milou: Za mene ne. Osobno mi se ne sviđa taj stil igre. Više poštujem tehniku, dovitljivost, spretnost, brzinu i kombinatoriku koje krase neke druge momčadi. Nisam čak niti uživao u onoj polufinalnoj utakmici Italija - Njemačka, o kojoj svi pjevaju hvalospjeve.

Čitatelj: Jesu li Francuzi bili bolji u finalu?
Milou: Prvo poluvrijeme je bilo fifty-fifty. Ali u drugom poluvremenu, i produžecima - da, daleko bolji. Za mene osobno, nogomet je još uvijek igra u kojoj je cilj zabiti gol, a ne ne-primiti ga. Čini mi se da su Francuzi daleko više težili k tom cilju.

Čitatelj: Pa nije li ovo onda ipak post o sportu?
Milou: Nije. Sad ćete vidjeti.

Milou otima mikrofon i započinje svoj monolog:

Taj kratki incident sa Zidaneom i Materazzijem, ako krenete malo razmišljati o njemu, daleko premašuje okvire nogometa i sporta uopće, i otvara onu kutiju sa mnoštvom pitanja i nešto manje odgovora. Religijskih pitanja se neću doticati. Kratki opis događaja:

U 109-oj minuti utakmice, Zinedine Zidane udara talijanskog igrača Materazzija glavom u prsa, nakon čega ovaj potonji gušeći se pada na travnjak. Nakon konzultacija sa pomoćnim sucima, glavni sudac daje Zinedineu Zidaneu crveni karton za kojeg je time igra, a bit će i karijera, završena. Materazzi se podiže i neokrznut nastavlja igru.

Na isti način mogao sam započeti i neku drugu priču bez konteksta. Na primjer:

U proljeće 1991 godine, Hrvatska je poslala svoje redarstvene snage prema Korenici i Plitvičkim jezerima...

Da me ne shvatite pogrešno, Zidane je u svakom slučaju zaslužio crveni karton. Prekršio je pravila nogometa.

Pa čime je to jedan obični Materazzi isprovocirao takvu reakciju od Zidanea? Nije bitno čime! Bitno je samo to da se radilo o nečemu što je uvrijedilo Zidanea osobno. Ne nešto što bi uvrijedilo mene ili vas. Nego njega.

Reći ćete: da, ali nije trebao tako reagirati. Vjerojatno, za opće dobro - nije. Ali ne sudite čovjeka prema sebi i svojim moralnim načelima. Zidane je čovjek i ima svoja osobna načela. Drugačiji je od svih nas, kao što smo i svi mi međusobno različiti.

Zato skidam kapu nemoćnom Zidaneu i njegovoj slijepoj gluposti da stane u obranu svojih životnih vrijednosti. Pokazao je da su one vrijednije i od reputacije i od države i od općeg mnijenja.