srijeda, 30.01.2013.
Na putu doma, nevažan i miran
"jer tama prolazi, svjetlost istinita već svijetli." (1 Iv 2,8)
Moj Isuse, svijet se i danas sapliće o tvoje skute.
Ne možeš poznati svijet - samo još slutiš da je velik. Utopija se domogla varke, stegom i utegom, ponovo sanja da misle da je san.
Gledam nam gradove – ne vidim stijenje, vidim prašinu. Pozlatu tamnu u licu, demokraciju bijesa, kako se pjeni da je ne otplavi dan.
Pali i podigli vrebaju tuđu petu, slabima omrzli slabi. Plazi „kulturna javnost“, bukači love, sjene se boje da ih ne pogaze ulice.
Na putu doma, nevažan i miran, treba i meni prijeći preko tog ojađenog trga. Sam i sabrano - buka je uvijek rana u pravici.
Ecce homo! Da križa mogu očima pogledati, očima bi te razapeli.
- 00:33 -
Komentar
(3) -
Print
-
#
