srijeda, 05.10.2011.
Stara ploča
Ulica gubi glasno, da sve prešuti, kao da tjera provalnika, jetka i u milosti - smijeh boli ne pristaje. Svijet i bez te ludosti veliča miline lonca, siline lovca, kao rog u orkestru.
U malo dobra, za malo novca, previše gorkih ljudi riječima zagađuje svijet. Vidio sam: što se više ulizuje, to jače siječe žrtvu. Što je više iluzije, to više časti čekaju i tvorci i teklići.
I ja, pa i ja, u mlakom moru nemara osjećam neba i polja kako se mili meni. Blizljiv, tugaljiv, sirovina, ne marim da sam gol, ulizljiv, bjegljiv, kladljiv, glagoljam ljeposlov. Nitko me ne može nahvaliti koliko mogu sam.
Spomen tebi, starče Milovane, spomeni se i ne osvrći se.
- 12:48 -
Komentar
(13) -
Print
-
#
