četvrtak, 26.11.2009.
Na strmoj strani dobitka
Nepozvan sjedim gdje nije za sanjare - na strmoj strani dobitka. Dan nosi i nanosi, koliko stane, u njedra junačka, na magare malo, auto puno praha, koliko bude stalo… umimo svijeta!
Čovjek otprosi svoje, a još ga nosi što je za sakriti, jer život ne zna stati sam.
Što zlatom moram zlatiti, u čemu hodati, od kojeg straha platiti, koliko zato prodati, pod svjetlom svijeta stran i slabom srećom dana!? Neopran, neoprezan!
Sretan li sam, a mogu uteći! - moj Bog sve drugo čeka.
- 09:13 -
Komentar
(17) -
Print
-
#
utorak, 24.11.2009.
Povratak
Sve prođe, ja odšutim, i hvale i tužaljke. Malo su trava, malo konji vranci.
Stid me okrenuo: kameni, stanci, prvi na gozbama ne vide samo kamo stopom stati.
Dizan i krpan, popravljan, evo, pomlad i postar, dolazim tebi biti drag.
U dvije ruke stane i svijet, ako zagrlim tebe.
- 14:57 -
Komentar
(9) -
Print
-
#
četvrtak, 12.11.2009.
Grad na gori
Lomeći led, osamio sam srce i osjetio zmiju sjete u grudima.
Prvi do mene nasmijao se mojoj nevolji, vjetar u granama u lice mi se nasmijao.
Čemu se danas čude pozemljari, sloveći grad na gori, čemu se kite slobodom?
Da smo sanjali, ne da smo živjeli, bilo bi sjene na zidu pod kojim smo naučili trgovati.
- 11:31 -
Komentar
(15) -
Print
-
#