četvrtak, 06.11.2008.
Večer iza prozora
Osjećam svečanu tugu dok se za mene bojiš i dok si u blizini.
Dok šutiš, prebirem u tišini sva draga mjesta na tvom licu, onome što ga ljubim tolike godine.
I ako uzleti kakva misao dalje od našeg doma, lako prepoznam sretni trenutak kad se i vrati.
Jer, što će sjati, što mi igrati milije nego tvoja skrb, meni potrebitom?
Dok čekam tvoju ruku, zamirem u toplini, trunim se zemlji u prahove...
A vani jesen, sve vani zlati, ponovo jesen, niz mokre ceste otresaju se tuge: opet smo skupa prošli ispod duge...
- 09:05 -
Komentar
(8) -
Print
-
#
