nedjelja, 20.01.2008.
Sav čovjek
Svi odu. Svi se poklone slavi i odu za slobodom, u kojoj nepostojano jest i nepostojano nije padaju bez prestanka.
Kao za vodom, plaveći preko polja, sustižu muk i nepovrat, svilenije od niti paukove, kroza sve dane.
Velika je moja samoća, dobici budu i minu, po sedam puta izmijeni se vrijeme.
I ja zavoljeh noć u kojoj se čuje ćuk, u kojoj mirno sja trag slutnje tebe blizu.
- 22:24 -
Komentar
(16) -
Print
-
#
