utorak, 13.11.2007.
Rastanak
Od svakog vjetra riječi diže se prah zemaljski, i besan od zlovolje zloduh sumnje.
Na nebranjenoj strani lica, čitavi bijeli dan rastaju se i mrse tihe vlasi.
Ne slute suputnici da smo se razišli davno, nauživši se puta.
Noseći dvije pare, skršeni u povodanj, jer nitko ovdje ne živi bez tuge.
- 19:07 -
Komentar
(7) -
Print
-
#