četvrtak, 31.05.2007.
Život
Kao pijesak na strminama drži se dan o danu, čovjek o čovjeku, a napori, zapodjenuti a prazni, nasiplju se.
Ne nagli, dobra zemljo, dodvori me životu, ti mi jedina govori.
- 23:04 - Komentar
(1) - Print
- #
utorak, 29.05.2007.
Šaka soli
Još prije kraja dana kreću ribari za srećom i probitkom.
Nedugo u suton, u hipu kad se uznemire ptice i zaleprša znakovlje po luci, polude srca u onima koji ostaju i samo prate.
Od sveg na svijetu, što nosi čovjek vječno odlazeći?
Što vuče sobom onaj što se boji, od najboljeg što tvori gradove, od znanja ravnog gori, od zbilje ikad stvorene ljepotom, bol ako stalno ne guši kajanjem, bokove ako ne opaše dobrotom?
Pa i kad slijedi nove nove slutnje, pa i za šaku soli, na stazu stislu strahom i strahotom!
- 22:08 - Komentar
(0) - Print
- #
ponedjeljak, 28.05.2007.
Znanje
Pozemljar zbori o krivici, a sumnja ulazi u sav mu posao, i blijedi svekoliko dobro dana.
Prisilno stoji on izvan života, dajući sve za sve, ne čuvši glasa svoga među glasovima.
Umrtvljen padom, opsjednut sam sobom, tjeskobom stisnut, isprepadan grobom, on kasni, a put se jednom zatvara, jednom otvara.
Svjedok sam nepouzdan: dolazim više doušnik.
- 18:24 - Komentar
(0) - Print
- #
nedjelja, 20.05.2007.
Nemir
Povodanj muti more već dugi dan i noć.
Zatečen silinom voda, nemir onoga što je bilo dolazi na kraj puta.
Ne čekam ništa, očišćen u volji, od pustog ljudskog i sretnoga trenutka.
Samo da nemir onoga što je bilo odmjeri svoja krila i da se pouzda.
- 21:36 - Komentar
(0) - Print
- #
utorak, 15.05.2007.
Sav čovjek
Svi odu. Svi se poklone slavi i odu za slobodom, u kojoj nepostojano jest i nepostojano nije padaju bez prestanka.
Kao za vodom, plaveći preko polja, sustižu muk i nepovrat, svilenije od niti paukove, kroza sve dane.
Velika je moja samoća, dobitci budu i minu, po sedam puta izmijeni se vrijeme.
I ja zavoljeh noć u kojoj se čuje ćuk, u kojoj mirno sja trag slutnje tebe blizu.
- 17:57 - Komentar
(1) - Print
- #
petak, 11.05.2007.
Sudbina
Dojedan od nas je ranjen tugom, od zagorčanih voda, i ne zna dignuti mir sa zemlje.
Jer svako tijelo je trava i gori od dvovlašća, i život biva sama neobavljena smrt.
A žuri maj pred kiše, venu makovi, zanosno nebom gazi sunce, sjajući jasno u svojoj volji, mudrosti i vječnom delanju.
- 21:22 - Komentar
(2) - Print
- #
|
|
|