04

petak

prosinac

2015

Ono što smo izgubili u vatri (Alisa II)

Nisam vjerovala u ženska prijateljstva. Bile su to uglavnom prljave igre, grube i natjecateljske. Debljina kečke, opseg vrtnje suknje, veličina grudi, sve se mjerilo. Od toga koja je od bekača Grge više šprihera dobila u guzicu do toga koju je prvu zažvalio u pothodniku. Koja je prva dala, a koju nitko nikad nije ni pitao. Koja je čijeg frajera maznula, više popila a ne rigala, ranije trip čvaknula i češće do jutra slinila na probama Trubačevog benda u Miletovoj garaži. Vremenom su igre postajale sve grublje, a onda sam nekom nesrećom ja bila ta koja se usrećila s Trubačem pa opet ni jednoj nisam valjala, kurvetina jedna obična.

Između Alise i mene otpočetka nije bilo suparništva, čak ni prevelikih osjećaja. Bilo je jednostavnije, praktičnije za obje imati to neko rame za plakanje i tu neku ruku za uhvatiti se kad padaš. Pune pukotina, slabe i sklone proklizavanju na strminama, nalazile smo život lakšim i ugodnijim ako se držimo zajedno.

Svakako, oporavljenog samopouzdanja, osnažena novostečenim prijateljstvom i ohrabrena njenom potporom te samo malo potaknuta jednim razbijanjem prozora vlastitom mi glavom, jednim cjelodnevnim vezivanjem za radijator i jednim noćenjem sa krive strane zaključanih balkonskih vrata, to sam ljeto napravila korak. Potrpala nekoliko stvari u ruksak, napunila kolica dječjom robicom i načetim paketom pelena pa stišćući to malo biće uz sebe naprosto odustala. Odustala i napustila. Otišla.

Zimu smo dočekale u iznajmljenom vlažnom i hladnom potkrovlju crvene kuće. I kad se činilo da neću moći, dobila sam priliku da se, preuzevši doživotnu brigu o staroj i nepokretnoj osobi, unaprijed dočepam svog dijela obiteljskog naslijeđa i kupim naš komadić mira.

Život nije postao bajka, ali se živjelo bolje. Učila sam puštati ljude bliže, izgovarati sebe, zaželjeti želje, pokazati potrebe. Počela sam disati dublje, bez straha, a ono što sam udisala mirisalo je dobro, na slobodu.

Alisa je uvijek bila tu negdje. Činilo se da je vatra spalila što je mislila i da su za nas loša vremena prošla.




Nastavit će se...