| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (7)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
...svijet oko nas...
Linkovi
wikipedia - neki ljudi koji na netu pišu o svemu i svačemu
facebook - neki ljudi koji se druže, i ovako i onako (tj. "internetski")
hospitality club:)) najbolji izum, solidarnost, ljubav...
google - aparatura koja nas svih podučava di ići, šta radit, i svi je koristimo. Sad nam je i olakšao te dao mejl!!Hvala ti Gugle!
vip.hr - super jer su sms-ovi besplatni
filozofski, hvala ti!!Nisi me uspio asimilirati, i učinit mutavim žabcem :P
culturenet.hr
jedini blog kojeg tu i tamo pročitam! od frenda mi sa Olimpa!
some hard-core literature for marxists wanna be
svijet i milan
baš sam razmišljala o granicama
- 16:53 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
hvala bogu šta nisam moderna i postmoderna, ali tragovi obrazovanja/ispiranja mozga po akademskim instucijama - ostavilo je traga, ili bolje reći granicu.. ne ne ne nije da se ograđujem od besmislenog akademizma/akademizama, nego koristim izraz "granica," često - vidim ju živu, kao kakvi organski prežitak iz vremena prije povijesti..vidim je kako omeđuje čovjeka od drugog čovjeka i prirode i svemira. vidim granicu između razuma i ludila. što je tako jednostavna?! što je svijet uistinu crno-bijel, bez sivih prelaza, u koje mi relativisti, jako i željno želimo vjerovati, dok nam se taj sivi svijet ne počne raspadati pred očima, i poželimo - da poželimo da smo vjernici, ili da smo vjernici u nešto konkretno, nešto što bi nam davalo zaštitu od smrti, od boli, od nepravde..ovako relativisti sa zenovskim umom vjeruju da se rastapamo u svemiru, u elementarne čestice negdje između 10posto svemira što nam je poznato i ostalih 90 posto što je nepoznato. Još jedna granica. A paradoksa li, upravo bi zenovac trebao znati da nema granica, i da je nešto najgluplje na svijetu izjaviti da postoji granica um-osjećaji (pa su žene po toj formuli osjećajni, a muškarci racionalni), ili srce-duša. Tesla ih nije poznavao, nije poznavao nit onu krucijalno našu između Srbina i Hrvata ;) Možda bi trebali upotrebljavati granice u sferi morala i etike, u području ljudskog djelovanja - da se ne bi prešla ona granice nakon koje nema povratka..Može li stvarno dobar čovjek progutati grižnju savjesti, ili tu isto tako nema granica, jer dobar čovjek tu granicu ne vidi, i kad stoji na njoj - još je na dobroj strani... Ili granica život-smrt. Koliko je ljudi bilo na njoj. A ako postoji nije li samo prelazak, nije li samo promjena iz krutog u plinovito stanje, nije li fluidno, prirodno, ali ipak moćno zbog "nepoznanica" .. nije nitko prešao tu granicu i vratio se, ili ako se vratio - ne sjeća se tog prelaska. Ipak, granica Hrvatska-EU, značajna je npr. Turcima. Moj frend iz Izmira gleda sloveniju sa zagorskog brda i misli "Eh, da mi je viza!," a ja sam isto mislila kad sam željela radit u Norveškoj "eh da mi je EU građanstvo!" - jer nisam sklona ilegalnim zapošljavanjima (još jedna granica: biti poslužan sistemu u kojem jesi, ili iskorištavati njegove propuste..) Preživjeti/živjeti - možda je to neka najljepša granica, i većina ljudi je zaglavljena upravo na njoj, na onoj tankoj liniji koja nas dijeli između toga da izvršavamo svoje obveze (škola, faks, posao) i da slijedimo tradiciju svojih predaka i komformizmu potčinjenog dobrog građana/ke (obitelj, veza, izlasci petkom i subotom, preko radnog tjedna čišćenje stana, i sl) - ili jednostavno živimo po volji, po danu, po osjećaju, po trenutku: da fino ignoriramo obveze bez jebene grižnje savjesti, da živimo bez predrasuda, obrazaca, sterotipa, vizije (i vizije sebe) koju nam je nametnulo društvo, pa kasnije mi sami sebi. Jer očito to društvo smatra da čovjek, kad je slobodan, ne može razlikovati dobro od zla, barem ne na razini ljudske zajednice (obostranog zadovoljavanja interesa koja se zasnivaju na obostranom izvršavanju obveza)...A mene, nekako u dubini duše, baš zanima kako bi izgledalo neko društvo oslobođeno svog tog tereta. Jer ovako nit smo bolji ljudi, nit smo sretni.Pogledaj sva ta sranja koja ljudi rade jedni drugima, tu nesreću što ta izazivaju, tu mržnju, granice koji si postavljamo na temeljima besmislenih razlika, nepravdu, nejednakost, kršenje ljudskih prava i kozmičkog poretka - baš u društvu koji vjeruje u 10 božjih zapovijedi ili u predivne poruke Kurana. Možda upravo jer smo sami sebi postavili granicu između dobra i zla. Vjerujem da neki simbolički Adam i Eva to razlikovanje nisu poznavali... |
