Vec sam zacrtao da "slavuja iz Mrcajevaca", kako popularno zovu jednog od najboljih narodnjaka ikad, moram bar ove godine slusati. Redovno je pjevao na docecima Pravoslavne Nove Godine u Podgorici, ali ja nikad nisam bio tamo. Nemoguce je da omiljenog pjevaca, i jednog od rijetkih normalnih pjevaca narodne muzike vidis uzivo samo jednom. Morao sam opet. I vidjeh plakate po gradu. Docek Pravoslavne Nove Godine, pjevaju tamo neki i pjeva Miroslav! Da se ide... Naoruzam se toplom odjecom, umotam shalom, i zaputim put crkve Svetog Djordja gdje je bio organizovan docek. Ali, hocesh...
Vec od benzinske pumpe, nije se moglo proci. Novonastalo suzenje puta, koje je prouzrokovano gradnjom tribine stadiona, ucinilo je da ulica lici na pjeshcani sat. A bash taj suzeni dio puta je bio toliko zamrachen da si mogao komotno pregaziti nekog a da ni ne ukapirash da je zivo bice...
Nekako se provukosmo i dodjosmo na osvjetljeniji i proshireniji dio. Culo se nekakvo pjevanje, ali smo i dalje bili vise od 150 metara daleko od bine pa su se i dalje najvishe cule petarde... Pjevao je Koktel Bend, taman da se ne guramo dalje, njih mozemo i odavde, pa kad pocne Miroslav, da se primaknemo bogomi :)
Poce Miroslav, a meni zavrishta telefon... Ne moze... Kako... Neshto ne valja... Pa jesam li maloprije namjestio... Jesi ali im neshto prekida... Pa nek provjere kablove... Ajde dodji molim te...
Ne vjerujem. Meni pocinje spektakl, a on me zove... Ocemo li nazad? Ajde, nije red ostaviti ih na cjedilu. Iza mene se culo "Pozdravi je pozdravi", kao da je znao da idem kod Natase Bekvalac. Njen nastup je bio toliko dobro organizovan da su sat vremena prije njenog nastupa ukapirali da ne umiju da povezu 2 mixete. Kad sam im to povezao i prikljucio mikrofon, koji im je bio glavni problem otisao sam slusati Miroslava. Medjutim... Novi problem...
 Mixeta koju su donijeli, bila je djelimicno ispravna, tacnije nisu radili efekti koji su trebali da obojaju glas (eho i ostali marifetluci koje koriste pjevaci kako bi na nastupima zvucali svetski a nashe:).
Dok sam podeshavao mikrofon, "dj" koji je stajao pored mene je palio narod umixovanim CD-om. I dok je jednom rukom mixovao 3 pjesme odjednom, drugom je drzao mikrofon i zapocinjao paljenje vec usijane situacije. Sve je licilo na scene iz neke loshe TV reklame. Cekalo se da plavojka iskoci na binu... A onda...
Obicno na nastupima pjevaca ocekujete da ljudi pjevaju, igraju, provode se. Mozda bi i ovdje bilo tako da odjednom nisu svi povadili svoje super telefone i poceli da slikaju Natasu i njene 2 igracice. A i Natasa je bila predusretljiva. Vidjevsi da je pojeo vuk magarca, i da ce se mozda i provaliti da pjeva na plej bek, odlucila je zadignuti malcice haljinu, i po koji put i ona uslikati posjetioce svojim gacicama.
Mi smo tako, odbrojavanje poslednjih trenutaka julijanske 2004 docekali u Definitivno promashenoj atmosferi za tako neshto, a mene je docekao crv sumnje moje ljepshe polovine: "Sad mi ne mozesh reci da volish Miroslava!"
|
petak, 14.01.2005. 12:58 -
Komentar? (0) -
Ako ti se bas toliko svidja -
#
