 Ne zelim puno pisati o ovome. SIDA je sve rasprostranjenija bolest, nije zaobishla ni nas, tako da se treba cuvati. Takodje, ne treba diskriminisati ljude zarazene HIV virusom ili cak oboljele od SIDE. Treba im pomoci.
Prije neku godinu sam se zgrozio nad okrutnoscu nasih gradjana, republickih organa i nevladinih organizacija. Bio je to slucaj kad su roditelji branili djeci da idu u skolu dok se iz iste ne "ukloni" djecak zarazen HIOV virusom. Da li strah tih ljudi za zdravlje svoje djece opravdava njihovo neznanje? Da li je trebao neko da reaguje? Da li se neko oglasio povodom krsenja ljudskih, a prije svega djecjih prava?
Sjecam se da sam tada, tim povodom razgovarao sa direktorom Djecjeg Saveza Podgorice. Uputivsi mu kritiku shto se organizacija, koja se zasniva na konvenciji o pravima djeteta, ne oglasi povodom ovog slucaja, drsko me je upitao da li dolazim ispred neke organizacije, jer ako ne, nemamo o cemu da razgovaramo. Nasmijao sam se. Bilo mi je zao tog covjeka. Zao mi je njegovog neznanja, njegove gluposti i zavisti. Zao mi je shto je i njegovom grshnkom napravljana nepravda.
Nadam se da cemo neki naredni dan borbe protiv SIDE docekati sa svjesnijim narodom, i ako bod da lijekom protiv ove bolesti.
|
srijeda, 01.12.2004. 03:52 -
Komentar? (5) -
Ako ti se bas toliko svidja -
#
