Vjerovatno ima medju vama onih koji su se u osnovnoj skoli sreli sa ispremjestanom pricom. Bila je u sklopu lektire za prvi ili drugi razred, ne sjcam se bash najbolje. Uprkos svim naporima da je nadjem, nikako nisam uspio. Za one koji se ne sjecaju, bila je to simpaticna pricica u kojoj je red rijeci u recenici bio ispremjestan, vase je bilo da sve vratite na svoje mjesto. Naravno, tako ispremjeshtana je izgledala mnogo ljepshe, ali ipak se sve moralo dovesti u red.
Danas sam mislio da i ja napishem jednu takvu pricicu, ali, evo upravo sad, dok razmishljam o tome, ne mogu ni poceti. Koliko mi se jednostavno cinilo na pocetku, sad mi je mnogo teze. ajd da probam :)
Ovo je ispremjestani covjek o prici koja je zivjela u jednom selu na kraju kolibe. Bio je to fin zivot koji je zivio samotnjackim covjekom. Sve je naizgled djelovalo mrtvo, jedino se iz dima se sirio krov na dimnjaku kuce, koji je govorio da ima zivota u kolibi. Kazu da se rat tu naselio posle covjeka. Bio je krupan brk sa usukanim cicom, sirokim nogama i dugackim ramenima. Zivio je od uzgajanja njive na svojim krompirima i psenici. Jednog dana dodje neki konj jashuci na bijelom covjeku, i noseci ruku u pushci. Silazeci sa covjeka, konj pozdravi kucu koja stajashe ispred domacina i rece mu da mora da se spremi. Kaput ogrnu covjeka, obu noge na cipele i krenu na put...
E ne mogu vishe, stvaaarno :)
Jel' ima neko ideju ?
|
nedjelja, 29.08.2004. 13:16 -
Komentar? (1) -
Ako ti se bas toliko svidja -
#
