bio je crven
|
Nastavljam nastavljati. Iako nastavak svega tog nečeg uopće i nije poželjan. Budući da sam zacrtala si nekako u glavi da sve što radim ima smisla i da moji ciljevi nisu apsurdni, ipak se probudim često, u danima poput ovog i pomislim kako lijep je dan, zašto ne plešeš? Razbijajući monotoniju svakodnevnice povremenim sunčanim bljeskovima, mali crv daje mi do znanja da zaista možda baš zbog smrti ponekad zasja ono malo života. Pravim se da sam dobro i da crne strelice ne prolaze kroz opnu koja izrasla je iz mene oko menei hoda samnom, spava, gleda, sluša, diše i jede u studentskim menzama. Osmozastim strujanjima kroz balonaste mjehuriće poluzraka polupijeska, često projure, ne razmišljajući uopće o smanjenju brzine, razne hipertonične otopine tuge, bijesa, snova, sreće, sjećanja o neprežaljenom, uspomena davnih i bližih, ljubavi velike i zelene trave. Letjele su suze, oči su se zatvarale, usta proizvodila krikove, a ruke tražile maramice. Kako okrutno je sve izvan balonastošarene membrane. I teroristi plaču. Pijem slovensku vodu s okusom jabuke. Nema do Jane. ja bi da sam grm koji hoda da me ne zapišavaju |
