with your smile as a big old sign
|
iznad glave napisala je: kako se divno ispitni rokovi bliže kraju i kako divno ja ne učim apsolutno ništa i kako pomalo vani je hladno, a ja lijena obući nešto toplo na sebe, odlučila sam ponovno dan provesti na internetu, pod žutom toplom lampom, skriptama sastrane i muzikom u ušima. illinois bila je jučer, ostavila je bjorkicu i novi polyphonic spree "da imam što slušati"... mark olson & the creekdippers odzvanjaju u ušima....zola and the tulip tree tako divan je. big old sign i sve i sve. kako lijepo je glazbu novu otkrivati.. tako iscjeljujuću, opuštajuću i nadrealno lijepu. adrijan i ja pričali smo nekidan i rekao je kako mu se ne da više otkrivati bendove nove. vratio se onome s početaka svojih. nosim mu fleming lipse, belle i sigur ros. nije dobro to što mu se dogodilo. ne mogu razumjeti u ovom svom daj-mi-svu-najljepšu-muziku-na-svijetu-elementu. big old sign tako je lijepa pjesma..jao*** *** zažmiri samo onako na tren i slušaj, kaže mi. što vidiš, što? -iznad oblaka smo a ti se smiješ dok ja plešem kroz maglice. i zajedno gledamo ljude kako hodaju ulicama, gradove i sela, šume i proplanke cvjetne vidim... kakve smo boje? -ne znam... mislim da se mijenjamo kako sunce plovi nebom. reflektiramo duge. aha, sad vidim.. poprimili smo boju neba, crtamo pahuljice i puštamo ih kroz prste. crtamo kapljice kišne. razvuci smaaaaaaaaajl.. razvuci smaaaaaaaaaajl.. tako je lijepo kad se smiješ. oči su nam plave a zjenice se šire svaki put kad proletimo kroz topli zrak. osjećajući zvukove čujemo ono što drugi ne vide. i tvoj osmijeh velik je poput jumbo plakata za astronaute. -i trajan poput vriglisperminta. *** |
bio je crven
|
Nastavljam nastavljati. Iako nastavak svega tog nečeg uopće i nije poželjan. Budući da sam zacrtala si nekako u glavi da sve što radim ima smisla i da moji ciljevi nisu apsurdni, ipak se probudim često, u danima poput ovog i pomislim kako lijep je dan, zašto ne plešeš? Razbijajući monotoniju svakodnevnice povremenim sunčanim bljeskovima, mali crv daje mi do znanja da zaista možda baš zbog smrti ponekad zasja ono malo života. Pravim se da sam dobro i da crne strelice ne prolaze kroz opnu koja izrasla je iz mene oko menei hoda samnom, spava, gleda, sluša, diše i jede u studentskim menzama. Osmozastim strujanjima kroz balonaste mjehuriće poluzraka polupijeska, često projure, ne razmišljajući uopće o smanjenju brzine, razne hipertonične otopine tuge, bijesa, snova, sreće, sjećanja o neprežaljenom, uspomena davnih i bližih, ljubavi velike i zelene trave. Letjele su suze, oči su se zatvarale, usta proizvodila krikove, a ruke tražile maramice. Kako okrutno je sve izvan balonastošarene membrane. I teroristi plaču. Pijem slovensku vodu s okusom jabuke. Nema do Jane. ja bi da sam grm koji hoda da me ne zapišavaju |
