|
prvi dan... 24. lipanj 2007.
Na sjedalu broj 65 su još prije pedeset godina sjedile stare dame u kariranim kostimima ispod kojih su skrivale crne haltere i duge, bijele gaće, dječaci sa izgrebanim koljenima i kratkim hlačicama, omladina i pioniri, djevojčice sa zlatnim uvojcima i dugim, čvrstim pletenicama, ugledni članovi partije i neuki seljaci. Mirisalo je na tuđe guzice koje su godinama, desetljećima trošile zelenu presvlaku, na stare jutarnje zadahe, urin, blato i suhu zemlju, travu, sjeno, kavu, sendviče, sir i kiselo mlijeko, popodnevne gablece, masnu kosu, prve menstruacije, sjeme, cigarete i alkohol, friško oprane košulje, jeftine parfeme, željezo i iznošene cipele.
Na vratima kupea pojavio se nizak, debeli muškarac sa tragovima znoja na ovratniku plave HŽ košulje. Grubi, mesnati prsti primili su sivu, izgrebanu kvaku i stisnuli ju.
-"Gospodična, kartu!" rekao je teško, glasnim uzdisanjem kao da je prevalio preko Triglava i natrag.
Pružila sam mu kartu i ljubazno se nasmješila.
-"Maknite noge sa sjedala, to vam je sto kuna kazne!" nastavio je neljubaznim glasom kondukter kojem je dlakavi trbuh virio iz tamnoplavih hlača na crtu.
Jebi se pizdo!, pomislila sam dok sam micala noge sa sjedala i još se uvijek ljubazno smješila pa ustala da zapalim u prolazu.
U Beograd sam stigla kasno popodne, bilo je vruće i nepodnošljivo sparno. Osjećala sam da mi se koža ljepi, da se čelo orosi svakih nekoliko minuta i da tampon pod htino moram zamjeniti drugim.
Otuširala se i osjetila olakšanje, a onda odmah zaspala na njegovom ramenu ostavljajući tamne, mokre tragove kapljicama koje su klizile s moje kose.
drugi dan... 25. lipanj 2007.
|