-------Midnight Swan------

nedjelja, 17.12.2006.

Neuobičajen post...za moj blog.

U samo zadnjih mjesec dana mi se dogodilo toliko gluposti, da bi to stvarno bilo teško obuhvatiti jednim postom. Ovaj post nije moje jadanje, niti moje žaljenje za nečim. Takav sam tip osobe...nastojim ne žaliti za stvarima koje sam učinila, za nekim svojim odlukama i potezima. Osim ako sam s time povrijedila nekoga...to je nešto sasvim drugo! Iako ne želim da itko ikad zbog mene ili mojih postupaka pati...imam osjećaj kao da baš stalno radim - TO! Da povrijedim one kojima je najviše stalo do mene... Uvijek je tako. A opet... U meni i meni se to itekako vraća...barem trostruko! Kako kaže naziv Justinove pjesme, čije mi je stihove nedavno pisala osoba koju sam povrijedila, a nisam smjela... WHAT GOES AROUND...COMES AROUND. Taman kada sam se pitala kada će se naziv te pjesme primjeniti na mene, dogodilo se i prije nego što sam se snašla i uspjela psihički pripremiti! No, dobro... Što je, tu je. Osobi koja me navela na pisanje ovog posta, koja je, ne rekavši neke stvari, dopustila da zadnjih nekoliko dana živim u iluziji, ništa pretjerano ne zamjeram. I dalje mi je podjednako draga. Možda mi je trenutno malo teško, možda imam par sebičnih misli, ali to nije ono što želim... Želim da ta osoba bude sretna, da riješi ono što treba... Svoje suze joj poklanjam kao znak da ju razumijem. Neću lagati ni sebi, ni drugima... Bilo mi je lijepo tih par dana. Kratko, ali slatko :) Za time definitivno ne žalim. Nego mi je žao što sam, za to vrijeme, time što sam osobno uživala i stavila to na prvo mjesto, povrijedila neke osobe, što sam im zadala glavobolju, naživcirala ih, rastužila... Samo zato što nisam htjela razmišljati... Jer sam znala što će biti, i htjela sam imati tih par trenutaka. Kako sebično!! Mrzim to kod sebe, mrzim... Kada se bojim pitati nekog dečka nešto tipa "Što smo mi sad?" i raščistiti stvari... Naravno, to se događa upravo zato što osjećam da postoji nešto što ne znam, nešto što ne želim čuti. Razum mi govori da odmah prekinem sve, distanciram se... No, ponekad ne mogu. Još jednom, nakon 4 godine, sam ponovo bila Eowyn... I opet ne svojom voljom. Nego zbog neznanja. ... A zapravo sam Arwen... Koja traži svog Aragorna. Vezala me tuga svojim koncima Tražila sam ljubav na krivim mjestima Što samoća čini ja najbolje znam Čovjek nije rođen da bi bio sam Preostala dva stiha ne bih smjela napisati tj. nebi bilo u redu da ih ikome uputim... Pa ću ih samo napisati, jer su lijepi :) Zarobi me...svojim usnama I ne daj mi da potonem do dna. Ovim povodom se želim ispričati osobama koje se u njemu prepoznaju. Zapravo je ovaj cijeli post i posvećen njima, drugima je možda malo nerazumljiv. Tako da, dragi blogeri, ne morate ga komentirati. Pusa!

- 20:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #