nije me dugo bilo. Mislim u pisanoj formi...ali citala sam ja blogice...cak i ostavljala komentare,eeee samo nek se zna!!! U gradu u kojem se nalazim vec neko vrijeme ne koriste se kvacicama,a ja "pametna" u naziv svoga bloga stavih iste...no,ne bih sad otkrivala kako sam uopce usla u svoj blog. Preglupo je,ali je svejedno mene razveselilo. Zato sam dugo bila misljenja da pisanje ostavim do dolaska doma. I to se priblizilo. Za Badnjak sam konacno doma,jupiiiiii Vec neko vrijeme sam u Den Haagu.Poslom,naravno. Znam da taj grad vecinu asocira na jedno. Sud za ratne zlocine! Pa eto,tu sam ja...naravno ne kao jedan od stanovnika Sheveningena. No,to je druga prica. Koga zanima budem ju i ispricala. Ovu godinu obiljezila su brojna putovanja. Neka kraca,a neka dulja-poput ovoga. Zato sam sretna sto se konacno vracam kuci! Jednostavno nisam navikla zivjeti sama. Na Sudu svi imju "very busy" face,doruckuje se u trku,vrelu kavu "srucuju" u zeluce,kao da ce im netko tamo iza resetaka pobjec bas u tih 5 minuta. Ni poslije posla nemaju vremena,moraju se pripremati za naredni dan. I svi su bljedunjavi,sto od boravka u zatvorenim prostorijama (niti jedan,ama bas niti jedan prozor se ne moze otvoriti) sto od kise koja STALNO pada. E to mi je najteze palo. Zanimljivo da samo rijetki nose kisobrane.Kisnu,ali im to ne smeta. Ja kada bih pokisla kao oni (do gole koze) dobila bi 3 upale pluca,otkazali bi mi i bubrezi i jajnici. Svejedno,bilo je ovo super iskustvo...u svakom pogledu. Grad u kojem bih definitivno mogla zivjeti...i zbog njihovih velikih prozora
|
