|
Di ste ekipo?
Ja se jučer vratih iz Varaždina, pa da vam malo prepričam:
Prvog dana kad sam došao, svi su mi bili skroz strani i mislio sam da ću poluditi. Takvo su i slično bili i svi drugi. Zatim smo shvatili da nas sve povezuje isti problem i isti cilj - riješiti se mucanja...
Tako smo se već drugog dana svi sprijateljili i zezali se, te međusobno se ohrabrivali, stvarno je bilo super...
Što se tiče same terapije..e ona je bila naporna. Svaki dan imali smo cca. 15 sati rada . Budili smo se najkasnije u 7, a sa radom kretali u 8:30 , pa sve do 13:00. Nakon toga smo imali pauzu za ručak, pa smo se iz bolnice vračali u hotel... Nakon ručka smo radili opet od 16:00 pa do cca. 17 h, nakon toga je slijedila večera, pa onda OPET rad od 8:00 do 10:00.
Nakon takvog drilanja, rijetko kad smo bili raspoloženi za neku preveliku zezanciju... Ali smo čak par dana za vrijeme pauze igrali i nogomet, pa smo bili na kraju dana totalno mrtvi...
Doktor Novosel (glavni voditelj) je stvarno bio super. Vidjelo se da to radi sa velikom željom da nam maksimalno pomogne, u čemu je i uspio. Na kraju terapije kod svakog se vidio napredak, sa time da se tarapija nastavlja sljedećih 6 tjedana kod kuće... A konačni rezultati će se vidjeti tek kad počne škola (vrati se stres, napetost i dr.).
Taj program uključivao je razgovor sa nepoznatim ljudima na ulici (primjerice, priđeš nekom frajeru (ili curi ) i pitaš gdje se nalazi najbliža ljekarna), onda razgovor preko telefona sa prijateljima, obitelji i na kraju sa potpuno nepoznatim ljudima diljem Hrvatske, a jedan dan trebali smo ići po trgovinama i ispitivati prodavaće u robi koju prodaju.
Bilo je bitno da ustvarimo komunikaciju, sa čime se rješava trema, nesigurnost, a sa time i mucanje.
Naravno nismo mi samo pričali sa nepoznatima. Tamo smo vježbali pravilnu tehniku disanje, spajali su nas na posebne aparate, i radili brojne druge stvari...
Također smo držali i razne prezentacije o brojnim temama, čitali na hrvatskom i stranim jezicima, itd.
Da vas više ne gnjavim sa time, u glavnom, na kraju mi je bilo žao što odlazim od ekipe s kojom sam bio 24 sata ovih 12 dana....ali moramo svi ostati u kontaktu (to je dio telefonske terapije), tako da ih neću brzo zaboraviti....
Ziher vas zanima kak je i moj govor, pa ja smatram da kada se skoncentriram na sve stvari koje smo vježbali i kad se toga pridržavam, da mi je govor bolji za 70-ak %. Ali kada nešto želim brzo izvaliti i ne mislim na to, znam se zbrejkati kao i prije , jer je prilično teško misliti na to što želiš reći i istovremeno kontrolirati toliko stvari (al to neće biti problem kad to postane automatizam)...
A dodatni poticaj su mi bili bivši pacijenti koje smo zvali, koji pričaju savršeno....
Evo, neću vas više dosađivat sa time. 
Nadam se da ćemo se svi uskoro vidjeti....
Pozdraffff...
|
...iako se znamo još od prije....
....uglavnom bilo je genijalo, mislim da to sve govori
....
