lipota zore

utorak, 30.01.2007.

100 godina izviđaštva

Izviđači su moja prva ljubav. Ne reće se bez veze „Izviđači su način života“. Evo vam malo o povijesti toga lipoga pokreta mada san sigurna da će se puno vas odi pripoznat....

Osnivač izviđača Robert Baden – Powell je rođen 22. veljače 1857. godine u Londonu. Otac B.P. – a nije htio svoju djecu rano slati u školu. Prva škola mladog Roberta i njegove braće bila je sama priroda. Oni su voljeli provoditi svoj život pod vedrim nebom, proučavajući vrste bilja, život ptica, običaje životinja te tražeći rijetke kukce, leptire i cvijeće. 1876. godine B.P. se prijavljuje u vojsku i odlazi u Indiju kao mladi vojni časnik, specijaliziran u življenju u prirodi, izradi mapa i izviđanju. Bio je veoma uspješan u tom pozivu.
1899. god. započeo je englesko-burski rat (1899-1900). B.P. nije htio ostati bez posla. “Nadam se, da će mi se dati topli kutić”, rekao je na početku rata i nije se prevario. Dana 21. siječnja 1900. priredio je „izložbu djece“ na kojoj su bili odlikovani najbolji dječaci koji su se istakli u pomaganju svojim vojnicima.
Ovo je začetak buduće skautske organizacije.
U ljeto 1907. godine B.P. se upoznaje s radom Artura Pearsona u Dječjem domu, te im priča svoje zgode.
Kako bi isprobao svoje metode, organizirao je 25.07.1907. godine ogledno logorovanje na otoku Brownsea, Poole, u Dorsetu. Sa sobom je poveo 22 dječaka. B.P. izdaje knjigu “Scouting for Boys” ili “Izviđaštvo za dječake”, koji su se spontano organizirali u patrole te ih na njihov nagovor B.P. počinje voditi 22.12.1908. god.

1910. god. B.P. se povlači iz vojske u dobi od 53 godine po savjetu kralja Edwarda VII i radi na jačanju Skautskog pokreta.
1920. održava se prvi međunarodni Jamboree (susret izviđača svijeta) u Olympia Hall London, Engleska na kojem je B.P. proglašen za glavnog skauta svijeta. 1924. održan je drugi Jamboree u Kopenhagenu, 1929. održava se treći Jamboree u Birkenheadu gdje B.P. postaje Lord od Gilwella pred 21000 izviđača, a titulu mu je predao Princ od Wallesa.
1931. zbog narušenog zdravlja B.P. se vraća u Keniju gdje dovršava svoje mnogobrojne knjige namijenjene izviđačima.08. siječnja u Nyeri umire u dobi od 83 godine, a 09. Siječnja je pokopan u sjeni planine Mount Kenya. Na njegovom grobu stoji „U sjećanje na Roberta Badena Powella, glavnog skauta svijeta 1857.-1941.“, a iznad su ukrštene zastava WOSM-a (Svjetske skautske organizacije) i WAGGGS-a (Svjetske organizacije planinki/Girl guides).

Prva saznanja o skautizmu doprla su u Hrvatsku ubrzo nakon osnivanja izviđačkih organizacija u više zemalja Srednje Europe. Uočivši odgojne vrijednosti pokreta, ondašnje su prosvjetne vlasti poduprle širenje tog vida djelatnosti među hrvatskom školskom mladeži. Tako su se tijekom 1913. u srednjim školama širom Hrvatske počele osnivati družine koje su, isprva pod nazivom "đačke izletne družbe" djelovale po zajedničkom izviđačkom programu. Te omanje skupine dječaka, uglavnom vršnjaka udruženih na osnovi zajedničkih sklonosti i nerijetko već postojećeg osobnog prijateljstva, odlazile su na izlete, katkada i na više putovanja, te usvajale razna korisna znanja i vještine (upoznavanje prirodnog okoliša, planinarenje, snalaženje u prirodi, loženje vatre i priređivanje jela, signaliziranje, čitanje karata, izrada zaklona za slučaj nevremena, podizanje šatora, izletnička higijena, pružanje prve pomoći kod nezgoda - itd.), pri čemu se poticala snalažljivost, samostalnost i "plemenito natjecanje u radu", te razvijao osjećaj osobne časti i čovjekoljublja.
Ubrzo se za članove izletnih družbi uvriježio naziv izviđači (skauti-kako vam draže), a njihove praktične odore (identične uniformi skauta u drugim zemljama) postale su izvanjski znak Hrvatskog skautskog udruženja, ustrojenog 1914. Godine 1921. službeno je osnovan Savez izvidnika i planinki. U jesen 1950. osnovane su u Zagrebu i Splitu, a zatim i u nekim drugim mjestima, prve skupine djece koje su se specijalizirale za izviđačke sadržaje, naglasivši to i svojim nazivom - pioniri-izviđači. Tada su se i javile prve zamisli o posebnoj organizaciji kakva je danas izviđačka. Dan početka prvog tečaja za vođe izviđačkih jedinica 19. svibnja se i danas obilježava kao Dan izviđača. Izviđačke organizacije koje su istodobno i na sličan način nastajale u drugim republikama ondašnje državne zajednice, udružile su se 1953. g. u Savez izviđačkih organizacija Jugoslavije (kasniji naziv: Savez izviđača Jugoslavije). Zasnovana na specifičnom odgojnom programu, koji uspješno nadopunjuje odgoj u domu i školi, izviđačka je organizacija tijekom proteklih pola stoljeća uljepšala i obogatila odrastanje desetaka tisuća djece i mladih. 1993. Godine Savez izviđača Hrvatske postaje punopravnim članom WOSM-a (Svjetske skautske organizacije).

Dosta o povijesti tog lipog pokreta. Ovo san sve izvukla i skratila s neta da ne moran sama sastavljat (linčina). Član san od 1994. godine kad su mi u školu došli neki ljudi i pričali o izviđačima i rekli „Koga zanima u subotu isprid škole u 16 sati“. Ja san počela radit s dicon u sedmon razredu i do sada san aktivna po tom pitanju (osim studija van Splita- 2 godine). Puno san lipota tamo naučila i stekla skoro pa sve svoje prijatelje. Mi smo, virovali ili ne, druga institucija na svitu po veličini i utjecaju. Prva je, naravski, Crkva. Ove se godine organizira Jamboree u Engleskoj (100 nan je godina), ali ja neću ić. Iden sa svojin Odredon i svojon dicon digod na naše otoke 10-15 dana pod šator guštat.
Pozdravljan!!! J))

30.01.2007. u 12:45 • 5 Komentara • Print • #

četvrtak, 25.01.2007.

Štorija o Mandi i Muji

Jednoj mojoj prijateljici iz ranog ditinjstva, nazovimo je Mande koja mi je puno, puno u srcu se desila situacija. Znan da od mene očekuje brdo pravih riči, ali ni meni nije baš sve jasno...

Evo kako se to dogodilo.

Mande je hiperemotivno žemsko koje voli do u tenane svaku rič iz svake rečenice izanalizirat do u tenane. I ja je, između ostaloga, i radi toga volin. E, ali onda takav cvitak naleti na muške kojima se ne da analizirat niti kako smo igrali na svjetskon prvenstvu, altroke ćedu s njon do u tenane. E, jedan mali, nazovimo ga Mujo, se uvatija muvat oko moje Mande jednon prilikon kad su bili sa širokon ekipon van Splita grada, a di, moran spomenit, igron slučaja nije bila njegova cura s kojon je on u, kako sam zna reć, dugoj i sritnoj vezi. Mandu, da bi joj se emocije probudile, triba otprilike samo malo nježnije pogledat i uputit joj koju miliju rič. I tako je Mande „pala“ i kad se vratila doma mislila je samo na Muju. Oni su ćakulali o svemu i svačemu, otvarali su se „prijateljski“ jedan drugome, „slučajno“ bi se namistilo da spavaju na istoj postelji i da se drže za rukicu i šapuću do kasnoga.... Kako to u takvin situacijama biva, izminili su i brojeve mobitela (jerbo in je tribalo pošto se ka bave istin poslon) pa je Mujo naša za shodno slat raznorazne poruke za Dobro jutro i Laku noć ne baš nevinog sadržaja na šta je moj Hiperemotivac ronija sve dublje i dublje u lipote.
Nakon nekog vrimena našli su se opet sa širon ekipon na nekon drugon mistu van Splita grada. E tad je nastala kulminacija Mandinog ronjenja jer se Mujo u početku borija svin silama da ne ostane sam niti na sekundu s Mandon jer ga je bilo straj, kako je sam reka, samoga sebe u takvoj situaciji jer on, jelte, ipak doma ima curu. Ali ta ga činjenica nije spriječila da na kraju balade ipak ode sam s Mandon točavat noge i gledat u more i pričat o sebi u lipome tonu na dugo i široko ili npr. reć joj kako bi se strašno volija poseksat s njon jer ga nenormalno privlači ili npr. probat je poljubit ili zamišljat na glas kako bi bilo da su oni zajedno ili.............
Mande je zaronila skroz na skroz.

Čuli su se na svakodnevnoj bazi, esemesirali na svakosatnoj, a viđali pinku rjeđe jer ih je ipak, nazovimo posal, spaja...
Onda je jedno jutro Mande poslala Muji sms sadržaja:“Fališ mi!“ i nakon malo je zazvonija mobitel i pisalo je „Mujo“. Mande se sritno javila, a Mujo je reka „Ovo ne može više ovako, ja te više ne želin viđat ni čut se s tobon....Evo te neko triba.“ Taj neko je bila Mujina cura (u daljnjem tekstu Anđa). Anđa se na visokoj frekvenciji istresla na Mandu tipa „Šta ti misliš ko si ti?! Koja ti je p.m.? Ne maltretiraj mi više momka, jel ti jasno glupačo jedna?! Kakva je ovo poruka?!......................................................................................................“
Bidna Mande nije znala ni di joj je glava ni di joj je rep. Kad je došla sebi (uz tabletu za smirenje) poslale smo Anđi niz poruka tipa „Skužaj, ja ne znan šta je tebi Mujo reka, ali ništa se između nas ne događa, samo smo prijatelji. Sad smo bili cili vikend zajedno i lipo pričali pa san mu tila poslat lipi sms. Ne želin ništa od tvoga momka, očito san pogrešno shvaćena.....“ „Možda smo malko i lagile, garant Anđa nije ni povirovala, ali nije bilo druge. Ipak se na kraju dana Anđa Mandi esemeson izvinila. I to je tribalo bit to, Mande je znala da je kraj svin slatkin sitnicama s Mujon koje su joj dane činile lipšima. To bi i bilo to da je Mujo samo napisa još jedan sms tipa :“Jebi ga, skužaj šta san sve svalija na tebe, nisan moga drukčije, mora san se nekako izvuć.“, ali nije.

Jesan li spomenila da Mande ne voli nerazriješene situacije? Bolje reć mrzi. Nije mogla podnit da od Muje nema ni traga ni glasa pa ga je nakon nekog vrimena odlučila zvat na kavu samo da mu reče nešto tipa :“P. ti m. Majmune jedan, moga si mi samo napisat „Jebi ga, nisan ima izbora, ispalo je tako glupo...“. Samo da znan da znaš da si malo falija šta si, očito, reka Anđi da san manijak koji te proganja po cilome gradu, a ti bidan s tin nemaš ništa.“

I zvala ga je zvala i zvala i zvala punih osan miseci. On se oglušiva ili bi se čak i dogovorija uru i misto pa 10 sekundi prije reka da mora ić šetat vrapca ili nešto tako....Mande je i sama sebi više parila luda, ali ja san joj zapritila da ga mora uvatit na baketinu ako je već to toliko muči, a mučilo je. Rekla san joj da nema veze ako nekima pari luda, mi znamo da nije, a to je najbitnije. Već je tila odustat kad se dogodilo da je nabasala na njega u jednon od naših klubova. Mujo je, naravski bija mrtav pijan, Mande ispočetka nije tila započinjat ništa, ali pinila je sve više i više i na kraju nije mogla izdržat i rekla mu je sve šta san gori spomenila.
Mujo je pa s Marsa od čuđenja. Prvo je reka da nije tija na tu kafu jer je mislija da ona oće pričat o njihovon mogućen poljupcu (koji se btw nikad nije dogodija) na onom drugom skupnom izletiću za vikend. Pa je pada s Marsa da šta joj je to sve Anđa izgovorila, da on to nije ima pojma. Pa je reka da on kad zajebe nekoga to stavi iza sebe jer da su i njega puno puta zajebali pa mu se niko nije izvinjava (šta oće reč da joj je prizna da je zajeba).....
I sve neke tako kontradiktorne rečenice, a šta drugo i moš očekivat od pijanoga Muje.

Još samo oću napomenit da je Mande isplivala na površinu, ne roni više, još joj je samo falilo da mu reće par rići ka šta mu je i rekla.

E sad, rekli bi neki da je štorija gotova, ali nije. Jerbo je sad red na Mandi i meni da stavimo točku na i tako šta ćemo izanalizirat sve do u tenane.
Bilo bi lipo kad biste pomogli da se to šta prije izrealizira.....

Guštirajte, ja iden u krpe!
L.N.

25.01.2007. u 00:04 • 21 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 22.01.2007.

Uželila san se malo pobić s asfalta, u neko malo misto na moru di me niko ne zna i di se ne postavlja pitanje "Di ćemo večeras?", nego di se podrazumijeva da nećemo nigdi jerbo uglavnom ni nemamo di. I onda u toploj (po mogućnosti od žive vatre) primaćoj sobi sidimo na katrigama (jerbo je tolišna da ne može stat kauč ni u ludilu), gledamo tv koji je mali i jedva vidimo sliku jer nan kućna antena dobro ne vata. Ili ako nema ništa na tv igrat lipo društvene igre i ćakulat i otić rano u postelju da bi sutra iskoristili lipi sunčani dan za šetnje i ćakule uz kavu na stini iz termosice i opušteno kuvanje kasnoga obida. Guštala bi ka prase. wink

Sinoć san dragoga probudila da bi mu ispričala tu moju fenomenalnu (jel da?) potribu, ali je kroz polusan govorija "Ma nema veze šta si me probudila, i ja bi negdi. Bilo bi odlično....Ali čekaj da prođu ispitni rokovi....." A ja bi to ovi vikend šta je proša, altroke idući ili iza ispitnog roka.
Morat ću se strpit!

Danas slušan na KL-u da je znanstveno dokazano da je 22.01. najnesritniji dan u godini. Ma molin vas lipo, znanstveno je dokazano. A kome je to palo na pamet? Nekome likaru je. Da se sve skupusi u taj dan (i minusi po računima radi shopping manije kroz 12. misec i navodno propali Novogodišnji planovi i računi za 1. misec i tako dalje i tako dalje). A ne znan šta bi rekla na to, ka da se ne tribamo brinit ako se 22.01. ne osjećamo baš high fly jer da je to normalno, da se tribamo čuvat u prometu radi lude glave pune briga i da će nam već sutra bit bolje. Pa vi vidite. eek

Sad iden odmarat glavu od tih pustih briga :))))))

22.01.2007. u 14:27 • 5 Komentara • Print • #

nedjelja, 21.01.2007.

Puno toga ne razumin

Totalno sam nova u ovome pisanju bloga. Zapravo me privuka prijin blog, pari mi se da ona baš gušta pisat, a ja guštan čitat pa sam tako došla i do svoga bloga. Puno toga ne razumin, valjda će mi kroz par dana sve postat jasno kroz praksu. A moram priznat i da nisam opuštena totalno.
Moja situacija je sasvim uobičajena (nažalost). Završila nedavno faks i sad sam u potrazi za radnim mjestom kao i velika većina moje generacije. Tužno pomalo.
Sad gren za obavezama. Pozdravljan!

21.01.2007. u 18:05 • 4 Komentara • Print • #

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.