Nema više kvalitetne muzike koja vrijedi...
Sigurno ste sličnu izjavu čuli puno puta, a poneki put ste i sami zaključili isto.
(Samo što to jednostavno nije istina.)
Istina je da ono što se pušta na popularnim radio i TV kanalima često spada u kategoriju neloše muzike.
Muzika ocjenjena sa 6.5 od 10, tj. prosjek, komformizam, zatupljivanje mase, pranje mozga, obezglavljivanje maloglavog malograđanstva, omalovažavanje i neodgovorno propagiranje demokratskog jednomulja sveprisutnog „u zemlji seljaka“...
Nađe se tu i poneka kvalitetno - pozitivna skladba, rock, pop -rock ili neka druga glazbena polica, ali i to je u granicama "prihvatljivog" sa ponekad vrlo jasno ocrtanim granicama dopuštenog, "normalnog".
Prava je istina da se "popularne" pjesme, "hitovi" u nastajanju često guraju i puštaju ako njihova poruka odgovara našim "robovlasnicima".
Rijetko ćete čuti na primjer: "They Don't Care About Us" (Michael Jackson), "Get Up, Stand Up" (Bob Marley), "Prison Song" (System of a Down) ili "White Riot" (The Clash) i slično na velikoj većini hrvatskih radio postaja.
Takva selekcija glazbenog materijala je očita kod vrlo popularnih izvođača gdje je nemoguće ne primjetiti kako se uvijek pušta istih nekoliko pjesama, a još očitija kod domaćih izvođača kao što su "The Beat Fleet", "Edo Maajka" itd.
Višestruka muzička obmana kad vam kažem.
Oznake: glazba, muzika, michael jackson, edo maajka, tbf, pjesma, obmana, mickwar
|
