svi sam oče taj vražji post a nemate pojma koliko krvi se popiša dok se to napravi.
al dobro.
piše precjednik
sad je 23:44
dakle, išli mi u samobor. bio je koncert hladnog piva, benda kojeg ja naprimjer slušam u orgazmičkoj ekstazi, tako da je to bio najveći razlog zašto smo radili gluposti koje smo radili. mislim nisam ja bio razlog, nego kao svi vole taj bend, kužite?
ma vidjećete.
i...
neznam...
ovo su više manje ljudi koji su išli...
i tak...
nikola je imo taj neakav kombi...
zapravo nije kombi nego neš drugo, al ne znam kak se to kaže...
uglavnom, bilo nas je 11.
a kombi jedan.
maksimalna kilaža za ljudsku silu u kombiju je 565 kila
a podjeljeno sa jedanaiz bi značilo da je svako moro imat oko 50 kila.
a nema svako 50 kila...
al ajd, recimo da je svako imo 70, to znači da se u kombiju transportiralo oko 750 kila mesa.
i vidite ovaj maleni prostorčić gore? e pa tam je bilo naslagano devet ljudi. dva su bili naprjed, jelte?
i kad smo se svi posložili jedni na druge, bili smo prisiljeni suočiti s raznim stvarima poput nekontroliranog kikota zbog činjenice da se u prtljažnom prostoru tog, rekli smo kombija, vozi devet čovjeka, što je priznajem prilično bleskasta činjenica uzimajući u obzir da smo zbog toga mogli biti krivično gonjeni.
legalno su se odozada mogli vozit neznam recimo jedno tele...
ako još niste skužili, bilo je smiješno zato što je kriminal inače zabavan, najviše zato što bi nas policija mogla strpati iza rešetaka, a poigravanje sa opasnosti često donosi elemente humora.
dakle tolko o smijanju...
ne, čekajte, smiješno je bilo i to što smo na svakom zavoju praktički mogli izgubiti živote, zato što se cijeli kombi zbog inercije mogao prevrnuti i otkotrljati se ceste, a dok bi se kombi kotrljao svi bi se ispremješali unutra i ostali ležati sa višestrukim prijelomima, i najvjerojatnije ne bi mogli disati jer bi vama najbliža osoba sjedila upravo na vašim plućima.
završili bi u nekom jarku pored ceste i svi bismo izgorjeli u plamenim jezicima.
da, to je isto bilo smiješno... igranje sa životom je uvijek komično.
sljedeći problem bilo je stupanjsko odumiranje ekstremiteta zbog toga što smo svi sjedili po svačijim rukama i nogama. jer nije bilo mjesta, razumije se.
ja sam nakon izlaska iz vozila shvatio da sam izgubio inače vrlo istančan osjet u gluteusu zbog gubitka krvi u istom, a krešo nije osjećo noge. za druge neznam al mislim da svi nisu neš osjećali.
al bez obzira na sve rizike suočavanja sa smrću, boli od susjedove pete u vašim rebrima i čuvara zakona koje smo izbjegavali, pio se alkohol.
na slici se jasno razabira nika kako pohlepno proždire bavariju, krešo odlučnim izrazom lica izražava namjere konzumacije pive koju drži, babić loče neko vino ko pravi grkljan, a na desno se razabiru obrisi natalijinog desnog obraza.
evo atmosfere ravno s lica mjesta. apsolutno niš se ne vidi zbog mraka, al se čuju neke nikom važne gluposti. zašto sam opće posto ovaj filmić?
ma sam pogledajte.
i tak smo se dokotrljali do tog neakvog grada di će bit koncert
slika je loša zato što mi je znak reflektirao fleš.
profesionalni fotografi, jebite se.
idemo dalje.
došli smo u samobor i išli hodat po ulicama. svi su bili zamaskirani tako da je bilo nemoguće znati s kim zapravo razgovarate.
al grad je fakat supač. hodaš cestom i svako malo neka pivnica koja odiše usklicima veselja. tog nema u zagrebu.
maja ljubomoran sam.
je šta sad, morali smo se i mi uklopit, ne?
tam su bili neki štandovi di je bilo fakat puno perika i maski pa smo ih stavljali na glave i međusobno se ispitivali o kvaliteti svog izgleda.
to je izgledalo otprilike ovako:
"kako izgledam?"
i babić je kupio neki jebeni sprej sa nekom "parti pjenom" i prskucko nas s tim jebenim sranjem cjelo vrijeme.
a šta da VAS neko zaljeva sa tam nekakvim prokletim šlagom?
da je kupio ono kaj prska kao neakve špagete u boji kaj se lako skidaju s jebenog lica, reko bi čovjek ajde, al NE, PJENA!
i tam je poprsko neku ženu sastrane jer je mislio da smo to mi, il se našla u smjeru paljbe, neznam.
to je bilo smješno.
smješno je kad drugi pate.
i onda je došla maja i počela se neš derat kao "zakaj nejdemo na koncert" ovo ono, i naravno da su ona i grgo morali otić naprije da valjda "izvide jebenu situaciju" pa će "se vratit da nas izvjeste o prikupljenim informacijama".
tako da smo se naravno razdvojili.
al dobro tak mi idemo dalje, sreli smo vuka jankeca i vlaheka, babić nas je cjelo vrijeme zaljevo onim sranjem, al sudbina je htjela da se pred nas postavi STEJDŽ!
tako da su se grgo i krešo u pravom nostalgičnom duhu naravno morali uspeti na isti i ugodno iznenaditi svjetinu.
opalasasa! zar opet? ma nisu oni to učinili!
al dobro, ko da niste očekivali već...
baš volim kad tako rade budale iz sebe. to me veseli.
al dobro, tak smo mi došli do tog velikog bijelog šatora u kojem je bio koncert.
prvo nismo odma ušli unutra jer se maja, koja se genijalno razdvojila od nas maloprije, sjetila nazvat i ono "e di ste vi, e ja sam kod znaka narodnog radija e!"
prvo smo zujali vani ispitivali ljude di je to da bi skužili kasnije da je to U jebenom šatoru.
ovak je izgledalo U jebenom šatoru
al dobro, koncert je bio jeben. prvo smo bili tam u sredini mase, al kad su počeli "kad ti život udahnem" svirat, reko sam đevojci "ono čuj, gledaj: ja ću sad morat ovajjj... znaš ipak ono, hladno pivo... pogačina i tako to... prvi red, kuiš?"
a jebga, morate me razumjet, ubijanje u prvom redu na hladnom pivu se ne propušta.
mislim uzeo bi i nju sa sobom ali bi ju uništili tamo.
al dobro, evo slika iz prvog reda:
sad se sjetite one slike situcacije U šatoru. kao slušatelji se okupiše da uživaju u melodičnim zvucima glazbe...
e pa pimpač!
svi se gurkaju, eto šta!
NE VOLIM TE NIT SAM TE IKAD VOLIO!!!! NA TVOJE OMILJENO PITANJE EVO-TI ODGOVOR!!!!
POOGOOOOO!!!! AAAAAAAA!!!
krešo se kasnije hvalio kako je razbio glavu "nekom liku" koljenom ga udarivši u istu.
kaže:"e, stari moj, naš kak sam bio lud, e! tam se svi pogaju a ja ZUM skočim gore i primim nekog tam lika za glavu i TRAS mali moj!! ono ANANAS, jebote! koljenom sam mu bulju strgo!"
sad znate zašto nisam ženu poveo na frontu, sviđa mi se njeno lice.
al ne ljutite se vi romantici, kad sam se izmlatio, vratio sam se svojoj djevi da zajedno odurlamo neke pjesme.
neeema više, NEEEEMA VIŠE, naše birtije!!!!! TU JE JOŠ JEDAN VRLO VRIJEDAN MRAMORNI VECE!!!!
aaaa, oču natrag tam!
evo vam malo filmića iz prvog reda:
šamarčina:
i zimmerfraj:
ne znam za vas, al ja se moram ić dirat po tijelu kad pogledam filmiće. bilo je jebeno.
svi vi koji niste bili možete se leć u fetus poziciju i jecat!!
al koncert nam je kratko trajo.
došli smo valjda na pola kad smo se morali tolko zajebavat sa svim prije.
AL KAD ONO!!! mi izašli van a tam lunarni park! i svirala je neka najjeftinija i najodvratnija tehnjava!! PREJEBENO!
odma se nabacio DENS!!!
aaahahaa! svaki put se strgam kad gledam taj filmić! koje razbacivanje! kako vas volim!
išli smo i na neke dijabolične sprave kojima je cilj unijeti razdor u naš organizam
ovak je izgledalo kad je krenula:
i uspjelo im je sjebat nam rad organa... bilo mi je loše sve dok sam se nisam vratio doma.
mi smo njima dali novac da nas učine bolesnima. zvuči glupo kad pomislim.
al di bi to bilo sve! krešo i grgo su na povratku bez upozoranja pokazali guzicu i penis nekim posve nepoznatim ženama koje su na to reagirale zgražanjem i negodovanjem.
tak se vratimo do kombija i svi očekujemo sardinizaciju, kad li nikola žustro odbija vozit nas doma! jao!
nakon polemika viteški odlučuje vozit samo žene, valjda zato što su nježnije, a mi neki ostajemo na zimi poput djevojčica i dječaka sa šibicama. samo bez šibica. ako ćemo cjepat dlake imali smo upaljače, al ne ću sad.
niš, anušićka je zvala starog, on došo za po sata i odvezo nas doma.
ja sam sjedio odozada grgi u krilu jer nije bilo mjesta. koji seks!
al dobro, svi smo na kraju više manje pozavršavali po svojim domovima.
nismo bili opće pijani, a bilo je jebeno.
i mislim da bih se moro ispričat dragim kolegama egzibicionistima i općenito uzrokovateljima sranja, bio sam donekle zauzet golubiziranjem sa svojom draganom, tako da groteske poput pokazivanja obnažene stražnjice na javnom mjestu nisu dolazile u obzir.
jebiga, nadoknadićemo to svojedobnim razodijevanjem!
eto i sad odskrolajte gore i kad skužite da vam je trebala minuta da sve prođete, pomislite kolko je meni trebalo da ovo sve napišem, aploudam slike, čekam da mi da kodove od svake slike, a slika ne jedna, pejstam kodove filmića koje sam prvo moro slat anušićki, sve uredim i ETO VAM GA!!!
sad je 01:55!!
treba više od dva sata da se sve sredi, a najsretniji sam kad mi se sve sruši kad probam objavit!!
i još ga ne smijem objavit jer moram čekat na kodove od filmića!
tak da će ispast da ga radim tri jebena dana!
i onda kao "NE DA MU SE OPET!!! JOJ! KAK JE ON LJEN! JOJ PA KAK JE TAKAV!"
jebo mu PAS!
evo, sad je 00:54 22.02.
gotov sam sa postom i izlazi u prodaju!
koj blokbaster!
osjećam se ko da objavljujem maturalni kolko sam ga radio!