Vomitorium Primum
30.12.2006., subota
NAJROMANTIČNIJI BOŽIĆ
|
Ovo sam skinuo s neta - znam da nema veze sa 4.a, ali je zbilja lijep tekst Da li postoji romatični Božić?Najromantičniji?Misli su mi još ovdje,sada!Kako ih poslati u skrivene kutke svoje intime?Nema intime ako ovo netko pročita!Ma,nema veze,možda će se netko i naći u ovoj priči.Nije baš najromantičnija.Božić,Zagreb,osamdesete. Misli su mi već tamo,tada,davno..Mala studentska soba,prigušeno svjetlo,svijeća u tanjuriću.A što će mi svjećnjak,važno je da svijeća gori u tanjuriću.Očekujem nekoga da dođe.Iščekujem NJU!Dlanovi se znoje,hodam po sobi,prelazim metre i metre,sklanjajući i najmanje zrnce prašine,da sve bude naj.Svaki rub plahte na krevetu,na stolu mali stolnjak zatežem,uglačavam,da sve bude spremno.Već je moglo biti spremno odavno,ali..mora biti spremnije.Sve za NJU!Oko moje sobe se čuju Božićne pjesme,tiho.Nije se smjelo slaviti Božić "javno",glasno svirajući Božićne pjesme.Zvukovi dopiru do mene,a ja pripremam svoj stari gramofon na radio aparatu,onaj sa poklopcem,tražim long play ploču sa Božićnim pjesmama.Pustit ću muziku glasno,pa što bilo da bilo.Ipak je Božić!Već počinjem pogledavati na sat,čuje se tik-takanje,nije bilo digitalnih u studentskim sobama,tek stare vekerice na navijanje..tik-tak-tik-tak.I treba popraviti košulju,uglačati je povlačeći dlanom preko nje,na tijelu,pripijenu.Kosa se orosila znojem od nervoze,od iščekivanja kad će ONA doći.Istrljao sam je ručnikom,pa se opet počešljao.Gramofonska ploča okreće svoj repertoar Božićnih pjesama,pri kraju je,uskoro će i zadnja pjesma.Prekidam je,stavljam iglu na početak.TIHA NOĆ,BIJELI BOŽIĆ..zapjevah,onako u sebi i poluglasno.Sa puno sluha,a malo lijepog glasa.Sam sam sebi najbolji pjevač,neka tako i ostane,u zatvorenoj studentskoj sobi,skrivenih zvukova Božićnih pjesama.A tko će sad misliti na glas i dobar sluh za glazbu,kad se bliži trenutak susreta.U glavi mi odzvanjaju glasovi voljene,preko telefona.DOLAZIM U ZAGREB POPODNEVNIM VLAKOM,NE MORAŠ ME ČEKATI.BUDI U SOBI!Možda sam ipak trebao otići pred nju.A što ako se mimoiđemo,kako,kada ćemo se i gdje naći.I propast će naš susret u najljepšem trenutku godine.Zar se to mora baš meni dogoditi?Bolje je čekati je,kako je i sama htjela,u sobi.Ona vekerica se sve češće i jače čuje.Vrijeme sporo prolazi,a moja ljubav ne dolazi.Gubim nadu.A u susjednoj sobi pjevaju.Sam sam..Otvaram prozor na prvom katu,magla je,nebo je žućkasto od neonske rasvjete,tamo,prema Savi,prema Novom Zagrebu.Mjesec se povremeno probija kroz tanke oblake,oreola mjesečine se ocrtava na sivo-žutom nebu.Osvrćem se okolo,pogledavam lijevo-desno.Nemam više ni kamo pogledati,nikoga nema vani..Začuh korake..Ne,nisu njeni.Tek neki muškarac žuri,u tamnom mantilu.Još jednom se osvrnem..ništa!Jesam li dobro čuo svoju ljubav kad smo se čuli telefonom??Koliko pitanja!!Jesam li nešto krivo shvatio u dogovoru?Prečuo?Bliži se ponoć!Nema moje ljubavi!Misli gube razum,nadu i svaku pomisao da će ONA doći!Zamorna priča,noćna mora..23:46h ..sjećam se točno koliko je bilo sati,jer gledao sam u staru vekericu upravo u trenutku kad začuh kucanje.Tiho,tiho..Utišao sam gramofon,da se uvjerim ne sanjam li možda,imam li halucinacije,od silne želje da čujem baš taj zvuk.Da,dobro sam čuo kucanje na vrata.I to baš onakvo,kako je moja ljubav kucala,stidljivo,gotovo nečujno.Nisam ni riječ rekao,potrčao sam prema vratima,rukom prema kvaki,udario koljenom u rub kreveta,zajaukao od trenutne boli i otvorio vrata.Moja ljubav stajala je pred vratima,u zimskom kaputu,smeđem,sa malo krzna na reveru.Sa šubarom na glavi.I što je najvažnije,osmijehom što je ipak stigla,na vrijeme.U trenu smo se zagrlili,nisu bile potrebne riječi,prislonili obraz uz obraz,stisnuli jedno drugo.Nisam ni razmišljao,hoću li je od sreće stisnuti,da je boli..Ništa nismo osjetili,osim sreće,u tom trenutku.Božić dolazi.A naša srca su jedno,u najljepšem trenutku godine.I mi smo u tom trenutku..zajedno.Važnije od svakog trenutka,kad se osjeti bliskost voljene,i dodir i topli pogledi..Svijeća je već izgorjela,zajedno ćemo zapaliti drugu..Pjevati Božićne pjesme,tiho,potajno.Tada se nije smjelo javno! A sada...??Gdje je moja ljubav?Božić 2006 dolazi..Da je bar opet mogu vidjeti..ONA nije tu,možda čeka Božić s nekim drugim,sa svojom djecom,sa rodbinom..NEKA TI JE SRETAN BOŽIĆ!VOLIM TE JOŠ UVIJEK! VAŠ P3R1  |
