jučer/danas sam bio na polnoćki. zapravo, više pokraj polnoćke. al ajmo ispočetka. doma sam se tako upicanio da sam htio sam sebe poševit. frizura poslušna, a opet divlja. šulja uredna, a opet nehajna. ispod samo potkušulja da mi u crkvi ne bude vruće. nisam se niti deblje čarape usudio obuć, ko da na tropski otok idem. i tako, slavim ja svoju pobjedu nad svijetom, gledajući zabundane kretene, zamišljajući kako se znoje slušajući riječ božju. i još sam sretan što smo kopnačno krenuli u neko normalno vrijeme iz kuće, a ne pola sata prije ili kasnije, nego, ono, baš taman. ALI! crkvu ne možeš niti vidit, a kamo li ući u nju. a onda se sjetimo sestre, marija i ja da se možda može uć sa druge strane, zbog specifičnog reljefa crkve. crkva, naime, ima oblik tiskanog slova j napisanog od leonarda da vincija (naopako, za ogledalo...). ALI! i tamo je hrpa vjernika koja se gura na vrata ne bi li čuli nešto o rođenju spasiteljevu. a ja se smrzavam ko pička. e, pa ništa onda, sjedit ćemo vani na klupici kojoj nikad nisam baš znao funkciju, ali, eto. i tako, lišen svog najvećeg duhovnog zadovoljstva u vidu pjevanja crkvenih pjesama iz sveg glasa (moram li napomenuti da falšam) i onda se pravit da je sve normalno. i onda slušam njih unutra kako pjevaju, skupa sa zborom koji sve to oteže, čineći moju patnju sve dužom. a oni obijesni šmokljani koji su krenuli pola sata ranije na misu ne bi li stali unutra, sada otvaraju prozore jer im je, ono, vruće. a meni je zima za oči. stišćem se uz sestru ko debil, dok mi se brbljajuća klinčadija do mene sveudilj ceri. jebem im mater na božić. sad sam gotov. zamoto sam se ko taliban sa šalom. sad mi se još i pričinaju pizdarije. zbor pjeva budi kolač božje volje. pop kaže zimimo poput isusa krista. a ja kažem isus krist je živio u izraelu gdje je po zimi ko u zagrbu ljeti. a i kad mu je bilo zima grijali su ga telac i magarac. a moja mama je izmislila novo poglavlje u bibliji i svetom pismu. kaže da je na badnjak post, a ne samo nemrs, ko u normalnim pravilima. i sad ja tu gladan sanjam sutrašnju puricu i mlince. i tortu. i čvarke koje ću smazati kad dođem doma. i onda mi sine genijalna ideja da zapalim ovaj bor ispred sebe pa da se grijem na njega dok misa ne završi, ili, pod b, da kad svi izađu ven gledat požar i paničarit, da lijepo uđem u kuću božju i grijem se tamo. ali nisam jer je svećeniku pozlilo pa je sve to malo skratio. sreća da nije došao kaćunko umjesto njega. namam ja ništa protiv kaćunka, naprotiv, kaćunko ima najbolje propovijedi (što bi tek reko na to da se harry potter prikazuje 25.12., dakle na božić- inače harry potter je po njemu ultimativni antikrist , a ja sam kao mrzitelj haryy pottera spreman to prihvatiti). nakon što je misa završila, svi si člestitaju božić, a jedino ja skaćem na mjestu ko da sam vesna mimica, dok svi čekaju staru da se dovuče iz utrobe crkve, pa da možemo otić doma, na čvarke. (nisam odabrao kategoriju posta jer ne znam jel ovo spada pod gastronomiju, obitelj ili zdravlje)
sretan božić želi vam
Grž (oprostite kaj ovo nema veze sa 4.a)
|
