Wellcome to the jungle, we've got fun 'n' games, we got everything you want, Honey, we know the names...

Ja sam pročitao Da vincijev kod preko zimskih praznika i postao sam ovisan o njemu. Doslovno!A ja sam veliki vjernik (to mislim za sebe), poštujem Crkvu i vjerujem u Boga. Mislio sam da mene ta priča nemože pokolebati. Prevario sam se. Tolko sam istraživao o tome, u knjižnici, na internetu, zarazio sam sve prijatelje s tim. Pitao sam par svećenika da mi to objsne, i što je zanimljivo, niti jedan mi (nam) nije znao lijepo objasniti da to nije istina. Uvijek bi našao neki 'ali' i oni bi ostali bez riječi. Onda, kad sam prikupio sve te 'informacije', tu se našao moj tata. Pitao me što ja to radim cijelo vrijeme. Ja sam mu išao ispričati sve to o kodu, i odjednom sam zapeo. Malo sam stao i razmislio o tome i shvatio kako se to uopće ne slaže. Cijela priča je zapravo jedna jako dobra fikcija. I 100% sam siguran da to ništa nije istina. Knjiga je jako dobra i napeta, vjerujem da je i film, ali nije istinita. Ako mi ne vjerujete otiđite na http://entertainment.howstafworks.com/davinci-code.htm. Ako niste pročitali knjigu (nemojte ako baš nemate želju) posjetite http://runngun.blog.hr za informacije o tome, a ako ste pročitali knjigu, i trebate dokaze koji opovrgavaju tvrdnje Dana Browna posjetite http://www.palotinci.hr (tu nađite članak o Da vincijevom kodu) ili http://www.jaydax.co.uk/lastsupper.htm (tu imate analizu Da Vincijeve slike Poslijednja večera, s detaljima koji dokazuju Da Vincijevu genijalnost i Dan Brownovu glupost)