...oci...
Danas je bio predivan dan.
Savrsen za pocetak neceg potpuno novog. Za moj prvi blog.:)
Na prozorima ostavljene otiske od nemarnog
brisanja stakla obasjavalo je sunce.
I nije me bilo sram...
Ta nisam ja kriva sto sam toga dana bila bezvoljna.
Danas vise nisam.
Uostalom,koga brigaju te sitne mrlje?
Prozori u moju dusu su kristalno cisti...
Oci su prozori duse? Ili ogledala?
U svakom slucaju,odlicno se osjecam...:)
Kisa je konstantno padala zadnjih dana. Konstantno. Neprekidno.
Po mojim prozorima. Prozorima duse i moje sobe.
Danas je bilo bolje...
Mozda se samo malo bojim.
Previse ocekujem. Ili premalo?
Mozda se samo bojim straha-samog...
Iskreno se nadam da me danasnje sunce prosvijetlilo... Trebalo bi mi to...
Ah, kako li je divan bio danasnji dan...
Zelim ga i vama... Odnosno, sad vec-ostatak dana...=))
Pjesma Dana: U2-It's a beautiful day
|