Budem li more

Gledao sam danas jedan stari film i malo me potaknuo na razmišljanje. Koja je razlika između glumaca nekad i danas. Danas su mi svi ušminkani, fotošopirani, izregulirali kompjuterski i računalno, kako god, a nekad ,.. nekad su imali osim debelog sloja šminke još i ono nešto iskreno glumački u sebi . Kao da su bili baš ono što jesu. Ali tko će ga znat možda se varam, no, i u tom slučaju bili su dobri.
I onda čitam poeziju mog poznanika i sugrađana iz Pazina Dragana Gortana pa naiđem na pjesmu :
„budeš li obala
Što vale sniva
Bit ću val
Što te pokriva
Budem li more
I ništa drugo
Za bonace
Sanjat ću jugo.“
Iz zbirke pjesama „Nebo…Tvoje oči.“ Dragan Gortan str.39.
Eto, u nekoliko stihova lijepo složena pjesma za dušu u smislu i u rimi. Poput haiku, za puno reći ne treba puno pisati. Kao i stari glumci poput Garya Coopera kojeg sam morao nacrtati jer meni je on lik i djelo glumca kakvog ja poimam. I glumac ne mora puno glumatati za puno reći. Valjda je to u njihovoj karizmi.

Oznake: olovka 2b