Misli prije spavanja

Prije nekog vremena zapala mi u ruke knjiga koju sam našao u antikvarijatu. Zapravo roman „Neizvršena oporuka“ pisca Boileaua Narcejaca, interesantno, ali nikad za njega nisam čuo, a valjda sam trebao , bolje da šutim kad ne znam. Uglavnom želim reći da, iako se radi o krimiću pisac je meni izrazito interesantan u svom izričaju. Eto detalja koji je mene oduševio onako bez veze na strani 133 romana : „Osjećati se ugodno! Ni na što ne misliti! Sretna odsutnost mačke, sklupčane na jastuku, sa šapom preko njuške, što znači :“ Nema me ni za koga“ Izjeo sam se aktivnim egoizmom, burnim, mrzlovoljnim, samoubilačkim. A ako postoji neki drugi oblik egoizma, u kojem se uživa, okrenut sebi, nakon što je brižljivo ugušen svaki previše živahan polet? Kad bih napokon pristao da budem takav kakav sam, s mojim godinama, istrošenim srcem i osjećajima na izdisaju.?“
Eto kako se nađu na čudnim mjestima poticajne misli. Hm, poticajne? Ili tek misli?.
Danas sam pogledao u mapu i ono što sam crtao pred godinu dana. Vidim da me tada ( neko vrijeme ) držala trodimenzionalnost. Interesantna je kvantna teorija čestica , a još više teorija struna . Ja sam kao amater u fizici probao si dočarati paralelnost svijetova na način da i običnim crtanjem olovkom na papiru stvorim privid trodimenzionalnosti. Što je onda istina, ono što vidimo ili nešto drugo?
Možda smo mi svi ovo jaje što lebdi nad životom ili tek mačka sklupčana na jastuku sa šapom preko njuške? Ili je to isto?

Oznake: olovka