Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...
28.05.2007., ponedjeljak
...
|
Ne poznam Tvoje početke u meni, ali znam da u Tebi živim. I nije mi poznata Tvoja tajna, ali znam da dišeš u meni. Dovoljno mi je to da u danima koje gledam uživam Tebe, a da nisam siguran ni gdje si. No, znam da si zakopan duboko u meni. Nastavljamo se igrati. Ti i ja. Divna jednota, koje još nisam okusio. Ili jesam... Živim za Tebe, Ti za mene i u meni. Ljubiš me i od toga živim. Hraniš me nježno, da ne bi probudio moje uspavano djetinjstvo. Čekaš me strpljivo, grliš me vjetrovima, zavodiš čudesnošću svijeta u kojem si me pozvao biti... Zašto si pogled na meni zaustavio i ponekad me zbunio? Jesu li Tvoji koraci mogli mimoići moje, ili je od vjekova određen njihov pravac? Često čujem žubor Tvog izvora u mome biću. I uživam u slušanju. To je sve što mi treba. |
11.05.2007., petak
Zavjeti, strina i ja
|
Eto, priznam: redovnik sam... I u nedilju ću obećati: do kraja života... Nije me bilo dugo na blogu. Moji dani su obasjani Kristovim uskrsnućem. I radujem se da ću upravo u vazmenom vremenu položiti svoj zavjet vjernosti. A danas sam dobio dobar e-mail od svoje strine (starija je od mene samo koji dan!)... STRINA, HVALA TI!!! A, evo što mi je napisala: Eto moj N. došlo vrime da i ti nekom obećaš vjernost: ti BOGU, ja N-u. Evo ja sam izdržala 10 godina; nije bilo teško! Ako bude ovako bit će lipo koliko god bude trajalo. Ja ti želim puno snage - da ti ne bude teško na tvom putu. Ako budeš imalo na svoju strinu, nece ti bit teško (A kako ti je striki sa mnom?! Ma dobro, ne žali se on). Eto N., Boga na pomoć i sve ce dobro proć. Tako moja strina! A vi? Kad malo analiziram svijet, čini se da nije lako ostati vjeran. Recimo, na tzv. zapadu se sve češće prije sklapanja braka potpisuje nekakav ugovor u kojem se određuju neki detalji ako dođe do prekida bračne veze... Eto, obećaješ vjernost u dobru i zlo, do groba, a ipak svjesno potenciraš mogućnost da jednom odeš svojim putom... Kakvo je to obećanje vjernosti?! A ja se nadam, s pomoću Onoga koji me do sada nosio, da ću ostati uspravan sve dok ne ugledam Njegovo lice. I tada ću se vinuti u Njegov konačni zagrljaj. I bit ćemo skupa, Jedan u Drugom; On će se nastaniti u meni i ja u Njemu... Otac i ja bit ćemo jedno... I naše radosti nitko nam uzeti neće... I živjet ćemo u izobilju... Iskreno se preporučujem u vaše molitve! Vaš Metanoja! |
