Naš je život svugdje oko mene, Ja ne mogu otići. Ti možeš, Negdje gdje me nema, Gjde postojim nikako Ili samo u mutnim tragovima, Koji su možda ja, A možda kupači koji su u blagostanju tu gradili kuće za odmor. Ja ne mogu pobjeći, I na tome ti najviše zavidim: Za nas nema drugo, Ali za tebe ima drugdje. Za mene ima samo Ovdje, Cijeli taj jebeni život skupljn na jednom mjestu Kao mravinjak U proljeće Koje zahtijeva čišćenje, A ja nisam, pa bar ti to znaš, Ja nisam nikakva čistačica, domaćica, urednica, Ja samo znam uzgojiti svoje mjesto u kaosu. Ali ovaj kaos nije ta priča, Nema police za mene Ovdje nema mog mjesta, Mogu samo maljem na korijene, Sve ispočetka oplakati, Izridati, Nadajući se Da ću suzama zaliti svoje novo mjesto na svijetu I uzgojiti se U nešto opet. Naposletku, Zemlju znam, suze znam. I strah znam, ali mu se ne mogu dat. |
Kad mislim kako se izliječiti od ove stvarnosti Vidim kilometre pod nogama Besciljne Ali odhodati ću bol Do horizonta, To mi je jedina šansa da si Probudim Sunce I ostanem Na toplom |