Svi su rekli svoje, Ukoricili svoje emocije U povijest iz koje se ne moze, I ti Bi htjela Zatvoriti neka poglavlja pred svijetom Koji gleda u drugom smjeru. Jesi li im u trepavicama, Vide li kroz usce koje pleše u mraku? Jesi li im riječ na vrh jezika, Ili samo opstaješ kao neolajana? Od djevojčice do žene Zašto mislis da možeš reći više nego ste se već čulo? Ima li u tebi jeke, Ili glasa koji će vrisnuti kad se ugaze mobiteli? Možeš li biti A da te svi ne znaju? I |
Sva je maglovita, Budućnost, Što je više gledam To više uzgaja suze: Što će vam ostati iza mene, Pitam se: Pepeo I zemlja, Humak I hrast, Riječ i djelo, Pitam se Jesam li vas rodila Da vam ostavim Djelo ili nastojanje? Jesam li vas rodila Da vam ostavim Krš i kamenje? Jesam li vas rodila Da vam dam ili da uzmem? Rodila sam vas Da vam porodim naslijeđe. Vrijeme je da počnem. Vrijeme je da požurim. Ne zato sto ne stižem Nego zato što otpočinjem remek djelo. |