'ponudi zagrljaj', rekla si mi nekad na kraju kad je sve opet oživjelo, a ja putovala, kao šuma u proljeće, koraci su opet postali bešumni i zemljani, a biti mudar stvar digresije i odmicanja. kako sam te nekad volila, i kako te volim sad, dvije posve drugačije ja. između kao da je kraj. a ono samo prelaz. |
da li je potrebno prepričati sve u svrhu pomirenja sa sudbinom, ili se može i prešutati, i jednostavno preći preko toga kao da je sasvim normalno, a znati da nije može li se biti okej s tim da sve nije okej? |
osjećam jesen u kostima, kako se vremena mijenjaju, došlo je i to vrijeme, sjećam se EKV-a sa mobitela u autu sa ugašenim displejom jer je jeo akumulatore kao krafne a nitko ga nikad nije u potpunosti shvatio. osjećam nešto kako mi migolji niz leđa. |