volim te stotinu puta više nego li sam znala da mogu. kao jučer pamtim ono svitanje na plaži kad smo se dotakle ramenima, i ostale tako čudno sljubljene, kao neki nadnaravni blizanci, kroz svo ovo vrijeme. volim te u svakoj sitnici tebe koju već poznajem i koju ću tek poznati, u svemu što jeste a što će se mijenjati, nekako posve iskreno i skroz. |
treba mi pjesma, i tipka za prostor koju ne moram siliti. treba mi obećanje da više ne moram vjerovati obećanjima. treba mi i sanovnik, jer večeras namjeravam sanjati. treba mi signal, dovoljno dobar da youtube proradi. tako bih dobila pjesmu, i sve ostalo došlo bi samo. |
nedostaje mi predvidivost samoće *** noći su strašne kad iz sebe po danu ne istjeraš đavla |
Desilo se nekako s povratkom proljeća, Da sam se vratila i Ja, Ona hihotava, lagana koraka, Voljna, Odmetla sa Suncem u krošnjama borova, Promašena između više opcija, Samo Jedna, Ona u 7 post meridiem, Koja je zakasnila i uranila istovremeno Na vlastiti dah u nosnicama, Zatvorenih usta Koja je šetala gore-dolje Umjesto zastala, Koja si ponovo može ispričati isto Da bude kao da prvi put priča, Smješim se prolaznicima i praznom prostoru među njima U svom balonu, Nedostajala sam si Dok sam nedostajala, Baš sam si nedostajala |